Za empate koji skrivaju svoje “empatsko ja”…

***

Svaki empat ima svoje, nazovimo to, „empatsko ja“. Neki empati postanu svjesni toga vrlo rano u životu, dok drugi to nikada ne spoznaju.

Ako ste empat, vaše empatsko ja je dio vas. To nije vaš izbor, već nešto što stječete rođenjem. Možete to zamisliti kao dio vaše osobnosti ili identiteta koji je trajno povezan s vašim Svjetlosnim tijelom i višim duhovnim centrima. To je dio vas koji vam služi kako biste mogli izraziti svoju visoku senzibilnost i darove koje ona donosi sa sobom u vaš život.

Taj dio vas uglavnom se često osjeća usamljeno, izolirano, neuklopljeno i odbačeno. Osjeća se kao da su ideje koje iz njega proizlaze ljudima uglavnom odbojne. Osjeća stid zbog toga što jest te krivnju zbog svog postojanja. Osjeća se kao da se njegova energija ne prima na išta na što je pokuša usmjeriti.

Također, nosi u sebi tužnu čežnju za svojim istinskim Domom za kojeg ne zna točno gdje je, ali definitivno zna da to nije ovdje. Gotovo poput ideje o Zaboravljenoj pjesmi iz Tečaja čuda.

“Slušaj – možda ćeš uhvatiti nagovještaj jednog prastarog stanja koje još nisi zaboravio, možda nejasnog, ali ipak ne sasvim neprepoznatog, slično pjesmi čije si ime davno zaboravio, a okolnosti pod kojima si je čuo više se uopće ne sjećaš. S tobom nije ostala potpuna pjesma, već samo mali nesređeni odlomak melodije, koji se ne vezuje ni za osobu, ni za mjesto, ni za što posebno. Iz ovoga malog odlomka ipak se sjećaš kako je krasna sama pjesma, kako je čudesna njena pozadina u kojoj si je čuo i kako si ljubio one koji su tamo bili i slušali je s tobom.

Note ne znače ništa. Ipak si ih sačuvao kod sebe, ne zbog njih samih, nego kao nježni podsjetnik na ono zbog čega ćeš zaplakati kad se sjetiš kako ti je bilo drago.”

– Tečaj čuda

Zvuči li vam to smislenim?

Međutim, to je samo jedna strana priče…

Ono što često smetnete s uma jest da se vaše empatsko ja tako osjeća primarno zato jer ste ga, uglavnom nesvjesno, okružili debelim i visokim “zaštitnim zidovima” kako biste ga pokušali sakriti od vanjskog svijeta. Okružili ste ga debelim i visokim zidovima jer ste o njemu stekli krivu sliku – sliku da je riječ o nečem slabom, osjetljivom i bespomoćnom u vama koje se jednostavno ne može uklopiti.

I to je jedan od najvećih mitova na koje empati nasjedaju jer sve dok na takav način gledaju na svoj empatski ja, time ga koče da se razvije i pokaže što zapravo jest.

***

Reći ću vam jednu manje poznatu činjenicu o vašem empatskom ja…

Udahnite duboko, jer ako ste empat koji se već godinama skriva od sebe i svih oko sebe, ovo vam neće biti lako čuti. U biti, ne samo da vam neće biti lako, nego će vam zvučati potpuno odbojno.

Spremni?

Vaš empatski ja nimalo nije slab. On nimalo nije bespomoćan. On nimalo nije usamljen i izoliran. Ne samo da ne tuguje za svojim istinskim Domom, već zna da je došao ovdje s misijom donošenja svoje jedinstvene “energije Doma” i želi je izraziti prema vani.

I ne samo to…

Vaš empatski ja je izrazito sebičan, traži puuuuuno prostora za sebe, potpuno je usmjeren na svoju misiju i ne traži odobrenje drugih. Osim u rijetkim slučajevima, ljudi ga, u suštini, i ne zanimaju – a kamo li njihova validacija. Zanima ga samo misija zbog koje je došao ovdje. Ako ta misija uključuje rad s ljudima, onda će ga ljudi zanimati. Ali samo zato jer je to dio njegove misije.

Molim vas, imajte na umu da ne tvrdim kako empati ne vole ljude. U ovom slučaju, samo se referiram na aspekt empata koji je usko povezan s njihovom visokom senzibilnošću i njihovom misijom na Zemlji. Opisujem samo sklonosti tog konkretnog aspekta koji svaki empat nosi u sebi.

***

Vaš empatski ja je most u vama koji vas spaja s istinskom snagom koju nosite u sebi. Dok ga ne upoznate, doživljavate ga kao hendikep. Kad ga upoznate, shvatite da je to vaš najveći blagoslov i supersnaga.

***

Ne znam koliko vam ovaj članak ima smisla i koliko, u ovom trenutku, rezonira sa vama. Ali, ako ništa drugo, želim da zapamtite samo jednu stvar:

Vaš empatski ja je iznimno snažan. Mijenjajte svoj kut gledanja na njega i nemojte posustati sve dok sami ne dođete to takve spoznaje – i nemojte nikome dopustiti da vas uvjeri u nešto drugo.

Sretno na tom putu.

*** Ideja iz EHSP Coach programa.

PODIJELI: