Empati su opremljeni unutarnjim senzorima koji im omogućuju brzo i automatsko prepoznavanje tuđe duboke boli. U biti, ne samo da lako prepoznaju tuđu duboku bol, nego je ponekad osjećaju kao vlastitu bol, što im otežava uopće prepoznati razliku.

Ako ste empat, onda jako dobro znate o čemu pričam.

Međutim, to što imate sposobnost automatski prepoznati, ili, bolje reći, osjetiti nečiju duboku bol, to ne znači da ste samim time i pozvani toj osobi dati svoje vrijeme i energiju.

Drugim riječima, niste pozvani odazivati se na svaki poziv “u pomoć”. Prvo je činjenica, a drugo je samo jedna od mogućih interpretacija. Bitno je razlikovati ove dvije stvari.

Naravno, ovo što govorim, na prvi pogled, može zvučati potpuno bezosjećajno i u praksi stvar nije uvijek crno-bijela.

I zato, hajdemo to malo dublje istražiti…

Prije svega, izraz “empati” potpuno krivo opisuje ljude koji spadaju unutar te kategorije. Zašto? Zato jer ona ključna stavka empatove “empatije” potpuno nadilazi standardno razumijevanje empatije.

Empatija koju pružaju ljudi koji nisu empati, u suštini, svodi se na razumijevanje emocionalnog stanja osobe te prilagođavanje svojeg ponašanja sukladno emocionalnom stanju osobe. Uostalom, klasična definicija empatije glasi: “sposobnost razumijevanja emocija drugih ljudi i primjerenog reagiranja na te emocije”.

No, kod empata, ta priča odvija se na jedan sasvim drukčiji način. Kad je riječ o empatima, uz razumijevanje i primjereno reagiranje, empati imaju sklonost prenijeti i dozu svoje osobne energije osobi prema kojoj izražavaju empatiju. Što je dublja bol koju osoba osjeća, empat ima sklonost prenijeti joj više svoje osobne energije.

Zbog toga i ljudi vole biti u vašoj prisutnosti kada se osjećaju loše jer ne samo da dobiju razumijevanje i primjerenu reakciju, nego i dozu vaše osobne energije. Također, to je i jedan od razloga zašto vam potpuni stranci nekad imaju potrebu povjeriti neke svoje probleme koje nije uobičajeno dijeliti s nepoznatim ljudima.

I gdje je tu zapravo problem, vjerojatno se pitate?

Zašto ne bi pomogao/la kada vidim priliku za pomoći i kada imam mogućnost pomoći, zar ne?

Problem je što vaša dnevna količina empatije koju ste u mogućnosti podijeliti sa svijetom, ili kako ja to volim zvati vaša “dnevna šalica empatije”, je resurs koji je striktno ograničen i ne možete ga davati svakome čiji poziv “u pomoć” čujete.

Vaša dnevna količina empatije koju ste u mogućnosti podijeliti sa svijetom, ili kako ja to volim zvati vaša “dnevna šalica empatije”, je resurs koji je striktno ograničen i ne možete ga davati svakome čiji poziv “u pomoć” čujete.

Sve dok se slijepo odazivate na svaki poziv “u pomoć”, vjerojatno je da ćete se vrlo brzo okružiti parazitskim tipovima ljudi koji će vas samo “sisati” i uzimati vaše vrijeme. To su uglavnom ljudi koji su kraljevi/kraljice drame, žrtve, “jadni” i ostale slične vrste “energetskih vampira” koji svoju dramatičnu priču s bezbroj nastavaka koriste samo zato da vam skrenu pozornost od njihova stvarnog cilja.

A koji je njihov stvarni cilj?

Njihov stvarni cilje je specifični aspekt vaše “empatske” energije ili, preciznije rečeno, “dnevna šalica empatije” koju imate na raspolaganju za podijeliti. Takvi namirišu vašu naivnost i nezrelost prije negoli se uopće snađete. Oni će se praviti da im je stalo do vas, ali, u osnovi, samo će željeti “usisati” što veću dozu energije iz vaše “dnevne šalice empatije”.

***

Postoji poznata izreka koja kaže: “Mudro biraj svoje bitke”.

Zašto je bitno mudro birati svoje bitke?

Zato jer ako se “uhvatimo” za svaku bitku u kojoj imamo mogućnost sudjelovati, vjerojatno je da će se naš cijeli život pretvoriti u jednu potpunu dramu koja nema ni smisla ni svrhe. Trošit ćemo energiju na ono što nije naša priča i nećemo imati energije za ono što je nama bitno (čitaj: bitke koje su nama bitne).

Vezano za današnju temeljnu misao, na isti način i po istom principu mogli bismo reći: “Mudro birajte gdje i kome sve se osjećate pozvano podijeliti svoju ‘dnevnu šalicu empatije'”. Jer ako zaista reagirate na svaki poziv “u pomoć”, to je kao da se odazivate na svaku priliku za “bitku”.

“Mudro birajte gdje i kome sve se osjećate pozvano podijeliti svoju ‘dnevnu šalicu empatije'”. Jer ako zaista reagirate na svaki poziv “u pomoć”, to je kao da se odazivate na svaku priliku za “bitku”.

Ako ste empat, sve dok ne shvatite ovu energetsku dinamiku i razliku između klasične empatije te “empatije” koju daju empati, vjerojatno je da će vas odnosi izrazito crpiti, a bez da možete uperiti prstom što je to konkretno što vas crpi.

Kako bih što jasnije naglasio tu razliku i kako bi se to ljudima dublje utisnulo u sjećanje, u svojim programima za empate namjerno često, a nekad i više nego što treba, koristim frazu “dnevna šalica empatije”. Nekako mi se čini da takva fraza predivno opisuje suštinu fenomena i podsjeća ih da je njihova dnevna doza empatije ograničena. A resurse koji su ograničeni, uglavnom imamo sklonost bolje paziti i čuvati.

Ukratko, vaša “dnevna šalica empatije” koju imate na raspolaganju podijeliti drugima je resurs koji imate samim time što ste empat. Ako je prenesete pravim ljudima i na prava mjesta, ona će biti blagoslov svijetu. Međutim, sve dok dopuštate da vam je redovito “kradu” oni kojima ona nije namijenjena, ne samo da ćete se osjećati umorno i iscrpljeno, nego ćete one koji je “kradu” držati zakinutima za njihov sljedeći korak na polju osobnog razvoja.

***

Želite li dublje istražiti fenomen “empatije kod empata” i naučiti praktične metode i alate za zaštitu i učinkovito upravljanje svojom “dnevnom šalicom empatije”, kliknite na poveznicu u nastavku i saznaj više informacija o EHSP Coach programu.

(Napomena: Navedeni članak je djelomično uređen prijevod mojeg izvornog videa na engleskom: For Empaths: Don’t Respond To Every “Cry For Help”)

© 2023. Tomislav Tomić. Sva prava pridržana.

PODIJELI: