Jedan od razloga zbog kojeg empati često imaju izraženi osjećaj krivnje jest zbog toga što jasno čuju (čitaj: osjete) mnoštvo neizgovorenih “upomoć poziva” iz svoje okoline. Oni misle da su takvi pozivi upravo njima namijenjeni samim time zato što ih “čuju”.
S jedne strane, osjećaju se ne-empatično ako nastave živjeti praveći se da ništa ne čuju, a zanemarivanje raznih “poziva upomoć” budi im osjećaj krivnje. S druge strane, svaki put kada nekome pomognu rukovodeći se krivnjom, prati ih osjećaj da samo dublje upadaju u mentalnu petlju krivnje iz koje će im je sve teže izaći.
Zašto?
Zato jer je krivnja koju empati osjećaju, u većini slučajeva, samo jedna vrsta mentalnog softvera čija je glavna svrha sve dublje ih ubaciti u istu petlju.
Empatu je krivnja isto što i Supermanu kriptonit.
Empat se nikada neće osloboditi svoje krivnje kroz pretjerano zalaganje, spašavanje drugih, volontiranje i udovoljavanje, nego tek onda kada počne prepoznavati mehanizam koji ga stalno vraća u istu ulogu.
Empati često nesvjesno vjeruju da ako mogu osjetiti tuđu bol, onda su automatski odgovorni i za njezino rješavanje. No osjećati nekoga i biti odgovoran za nečiji život nisu ista stvar.
Što više empat pomaže iz krivnje, to se više udaljava od sebe. Njegova energija više nije organizirana oko vlastite svrhe, nego oko gašenja tuđih požara.
Empati nisu došli sa svrhom da spašavaju svijet i odgovaraju na svaki “poziv upomoć” koji čuju. Međutim, igru pomaganja i spašavanja najdraže im je igrati jer se u takvoj ulozi osjećaju najugodnije i najzaštićenije.
Empati su došli sa ciljem da budu lideri koji će stvarati put za nove energije, ali sve dok su opterećeni krivnjom, nisu u poziciji prepoznati svoju svrhu. Dok su u petlji krivnje, umjesto da vode, oni se skrivaju!
Pravi izazov za empate nije kako biti još empatičniji, nego kako prestati gubiti sebe kroz vlastitu empatiju.
***
Empatima je osjećaj krivnje njihov “kriptonit”. To im je najslabija točka i tu su najizloženiji manipulaciji. To je njihova Ahilova peta.
Međutim, krivnja koju empati često osjećaju je samo program koji im služi kako bi im stvorio polaritetna iskustva. Ona je poput negativaca u filmu koji služe kako bi pozitivac/heroj došao do svojeg punog izražaja. No, za razliku od filmova, koji često imaju sretan završetak, u stvarnom životu završetak će ovisiti o tome hoće li empat nastaviti živjeti iz krivnje ili će napokon početi živjeti iz vlastite istine.
Odlomak iz programa EHSP COACH START – Za empate i visoko senzibilne osobe…
Naučite pristupe i metode za pretvaranje visoke senzibilnosti u supersnagu!
Sudjelujte u programu za svoje osobne potrebe … ili odaberite napredniju opciju i postanite certificirani EHSP COACH te se dodatno usavršite za rad sa empatima i visoko senzibilnim osobama!
