Posljednjih godina primjećujem jedan obrazac koji mi se u radu s klijentima neprestano ponavlja. Mnogi ljudi, a naročito empati, uvjereni su da ih iscrpljuje njihova empatija. Kažu mi da previše osjećaju druge, da se lako užive u tuđe probleme i da zbog toga često ostanu bez energije.
No kada malo dublje razgovaramo, često otkrijemo da problem uopće nije empatija. Problem je nešto sasvim drugo, obrazac koji se danas najčešće naziva people pleasing. Drugim riječima, ne iscrpljuje ih sposobnost da razumiju druge ljude, nego osjećaj da gotovo nikada nemaju pravo reći “ne”.
U članku koji sam napisao za Papaju 528 objašnjavam po čemu se empatija i people pleasing zapravo razlikuju, zašto ih tako lako zamijenimo jedno od drugoga te koje vam jedno jednostavno pitanje može pomoći da prepoznate što vas u određenom trenutku doista vodi.
Cijeli članak možete pročitati na portalu Papaja 528. (Link se otvara u novoj kartici.)
