Znate onaj osjećaj kada vam se čini da ništa ne možete promijeniti, iako silno želite neka drukčija životna iskustva?
Najčešće to znači da u vašem energetskom polju još uvijek postoji puno raznih energija koje traže izlaz, ali ih vi, često bez svjesne namjere, zadržavate.
Držite se svoje stare priče. I to je sasvim razumljivo, jer većinom svi to radimo, automatski, iz navike, bez da primijetimo. Naša unutarnja „mapa stvarnosti“ stalno nas vraća na staro, čak i onda kada želimo krenuti prema novom.
Što se tada dogodi?
Pokušavate još jače upregnuti snagu volje, kao da samo trebate “stisnuti zube” i progurati se kroz to. Uvjeravate sami sebe da trebate biti jači, odlučniji, produktivniji.
A umjesto pomaka, dobijete još više unutarnjih turbulencija. Osjećate se kao da pritišćete gas dok je ručna kočnica i dalje podignuta.
I tu nastaje začarani krug…
Što snažnije forsirate promjenu, to se vaše unutarnje blokade jače opiru.
Po mom iskustvu, upravo u takvim trenucima najsmislenije je staviti oko 70% fokusa na samoiscjeljenje, a tek 30% na stvaranje novog.
Zašto baš tako?
Jer ćete na taj način i dalje osjećati da se krećete prema naprijed, da radite nešto kreativno i konstruktivno u smjeru željenog, ali bez da zanemarite onaj dublji dio sebe koji treba vašu pažnju i iscjeljenje. Drugim riječima, bez da zanemarite sve one nelagodne emocije koje u sebi osjećate, a koje vam upravo ukazuju na energiju u vama kojoj je potrebno iscjeljenje.
“Nelagodne emocije nisu prepreke, već pozivi. Kada ih dočekamo sa svjesnošću… otvaraju vrata dubljem iskustvu života, slobodi i uvidu.” – iz knjige Zenspresso (Vol 2)
***
Prvo “načelo čuda” iz meni omiljene knjige Tečaj čuda glasi:
“Čuda su svačije pravo, ali prvo je potrebno pročišćenje.”
To je nešto što se ne bi smjelo zanemariti. Jer ono što u ovom kontekstu znači “pročišćenje” nije ništa apstraktno ili nedostižno. Riječ je o jednostavnom, ali dubokom procesu da priznate sebi sve ono što osjećate, da dopustite starim emocijama i pričama da izađu na površinu i da ih ne pokušavate više gurati pod tepih. Tek tada nastaje prostor u kojem se unutarnji pomak može dogoditi.
U Tečaju čuda postoji još jedna misao koja se savršeno nadovezuje na ovo:
“Što je iscjeljenje ako ne uklanjanje svega što stoji na putu k znanju?”
Kad se o tome malo dublje razmisli, postaje jasno da se iscjeljenje ne događa tako što postajemo “bolji” ili “savršeni”, nego tako što korak po korak uklanjamo unutarnje prepreke – uvjerenja, strahove i stare priče – koje zaklanjaju ono što već jesmo. Znanje, mir i jasnoća u nama postoje cijelo vrijeme. Ali dokle god dopuštamo da ih prekrivaju slojevi unutarnjih blokada, mi ih ne možemo osjetiti. Zato je iscjeljenje zapravo čin skidanja vela, a ne dodavanja nečeg novog.
Jasno mi je da te ideje nimalo ne zvuče atraktivno. Ovakve misli dobivaju najmanje pažnje i lajkova na društvenim mrežama. Djeluju previše “štreberski” i suhoparno, pa ljudi lako zaključe da se to odnosi na nekog drugog. Sebi, pak, često ponavljaju priču da su to već odavno odradili. No, upravo tu leži najveća zamka.
Smatram da je danas općenito osobni razvoj često previše fokusiran na stvaranje novog i “manifestiranje”. Naravno, to je samo po sebi predivno i inspirativno. Ali manifestacija bez unutarnje pripreme može vas samo još više frustrirati. Umjesto da se osjećate ispunjeno i osnaženo, možete početi vjerovati da s vama „nešto nije u redu“ jer ne uspijevate privući ono što želite.
A istina je puno jednostavnija i svodi se na to da vaši unutarnji uvjeti jednostavno još nisu spremni za promjenu koju želite. Jer da su spremni, promjena bi se već počela odvijati.
***
Zato, prije nego što krenete stvarati novo, zastanite malo. Dajte si malo vremena te, što je još važnije, prostora u sebi da otpustite ono staro. Pogledajte gdje u sebi još uvijek nosite priče koje više ne želite živjeti. Možda su te priče jednom bile korisne za vas, no sada su jednostavno zastarile. Prepoznajte gdje ste zaglavili u očekivanjima, krivnji, sumnji ili starim identitetima.
“Nelagoda traje nekoliko trenutaka. Priča koju oko nje izgradiš može trajati godinama.” – iz knjige Zenspresso (Vol 2)
I to je suština priče…
Nelagoda, uključujući i sve nelagodne emocije koje je prate, sama po sebi nije problem, ali priče koje gradimo oko nje jesu.
Jer tek kada u sebi napravite mjesta, novo iskustvo može zaista ući u vaš život. To nije gubljenje vremena. To je najmudrija i najbrža priprema za istinsku promjenu.
Sretno…
Želite li naučiti kako zastati, otpustiti ono staro i stvoriti prostor u svom energetskom polju za primanje novog, kliknite ovdje i saznajte više informacija o TT Mindfulness programu.
