Ako ste empat, velika je šansa da ste često zarobljeni u svijetu vlastitih misli. Vaš um neprestano radi – analizira, pretpostavlja, sumnja, planira, premotava stare situacije. I sve to s jednim, često nesvjesnim, ciljem: da se osjećate sigurnije.
No… koliko vam to pretjerano razmišljanje zaista pomaže?
Ako ste iskreni prema sebi, vjerojatno ćete zaključiti da vas ono rijetko kada vodi prema rješenju. Umjesto toga, zarobi vas u beskonačnom labirintu preispitivanja u kojem se rijetko događa stvarni pomak.
Taj osjećaj da „radite nešto korisno“ dok analizirate – poznat vam je, zar ne? No, to je samo iluzija. U takvim trenucima, niste vi ti koji razmišljate. Misli misle vas.
Poput gostiju koji besplatno stanuju u vašem umu, one ulaze, koriste vašu energiju i odlaze – često vas ostavljajući iscrpljenima, bez jasnog uvida i bez konkretnog rezultata.
Za empate, ovaj obrazac može biti posebno iscrpljujuć jer, ne samo da osjećate težinu vlastitih misli – već i upijate kolektivne energije, tuđe projekcije i emocionalne struje iz okoline. Zato vam je potrebna svjesna praksa – nešto što će vas usidriti u sadašnjem trenutku i vašem umu dati jasan okvir unutar kojeg može djelovati.
Ovo nije poziv da prestanete razmišljati. Ovo je poziv da počnete razmišljati drugačije – svjesnije, fokusiranije i s jasnoćom.
Evo jednostavne vježbe u šest koraka:
(Korak #1) Odaberite jednu stvar (ili aspekt života) koja vam je trenutno najvažnija. Ne deset stvari. Samo jednu. To može biti novi projekt, odnos, odluka koju trebate donijeti, unutarnji konflikt…
(Korak #2) Zapišite tri otvorena pitanja usmjerena na rješenje – takozvana “solution-focused” pitanja – koja će vam pomoći da zadržite fokus na mogućnostima, a ne na problemima. Primjerice:
- Tko trebam postati kako bi mi ostvarenje tog projekta bilo prirodno i lako?
- Kako mogu organizirati svoj dan kako bi dobio/la više vremena za uložiti u taj projekt?
- Što sve mogu danas napraviti da taj projekt napravim na što bolji i kvalitetniji način?
(Korak #3) Postavljajte si ta tri pitanja svjesno i što češće tijekom dana – osobito dok vam to ne postane navika. Svaki put kada primijetite da vaš um odlazi u stare obrasce, nježno ga usmjerite natrag na jedno od svojih pitanja. Ne morate se siliti da pronađete/dobijete odgovor – važno je da ostanete u otvorenom, istraživačkom stanju uma.
(Korak #4) Priznajte da ste možda ovisni o analiziranju (hint: samo se pravim nježan – znam da ste teški ovisnik ;)). Kada vaš um ponovno krene analizirati sve i svašta – duboko udahnite i recite: “Ovo je stara navika. Ovo nije moj izbor nego samo stara ovisnost.” Zatim, zamijenite automatsku misao jednim od ona tri pitanja.
(Korak #5) Očekujte „mentalnu krizu“. Baš kao što tijelo prolazi kroz krizu kad se odvikava od šećera, tako i vaš um može reagirati nemirom, tjeskobom ili snažnim impulsom da se „vrati na staro“. To je dobar znak. To znači da se nešto mijenja. Otpustite ideju da to mora proći glatko.
(Korak #6) Budite nježni prema sebi. Ne morate biti savršeni. Dovoljno je da ne odustanete. S vremenom će vaš um ojačati – i postat će vam potpuno prirodno imati manje misli, ali više unutarnjeg fokusa. Bit ćete prisutniji, odmorniji, kreativniji – jer vaše misli više neće trošiti vas, nego će služiti vama.
Cilj nije prestati misliti. Cilj je prestati biti misli – i postati onaj koji promatra, bira i usmjerava. Cilj je misliti svjesno, fokusirano, s unutarnjom jasnoćom.
Jer tko pita – taj vodi razgovor. Unutarnji, a često i onaj vanjski.
A najljepše uvide nećete dobiti kad razmišljate previše. Dobit ćete ih kad stvorite prostor u sebi da ih čujete.
Najljepše uvide nećete dobiti kad razmišljate previše. Dobit ćete ih kad stvorite prostor u sebi da ih čujete.
