Koja je zapravo razlika između naivnog i osviještenog empata – i koja šokantna istina ih povezuje?
Svaki empat u svom razvoju prolazi kroz dvije faze – fazu naivnog i fazu osviještenog empata.
Na prvi pogled, i jedan i drugi imaju istu darovitu senzibilnost. Ali način na koji se odnose prema toj senzibilnosti – tu nastaje velika razlika.
Svi započinju iz iste točke: kao naivni empati. To je početna, gotovo zadana pozicija. Ono što čini razliku nije dar ili “kvaliteta” ili ikakva posebnost empatske visoke senzibilnosti, već razina svjesnosti koja se ulavnom postiže kroz energetski rad na sebi. Posebno kroz rad na razumijevanju i razvoju visoke senzibilnosti.
Upravo to određuje koliko će netko ostati u toj prvoj fazi – i hoće li zakoračiti prema dubljoj, svjesnijoj verziji sebe.
NAIVNI EMPAT
Krenimo od faze naivnog empata.
Početna faza naivnog empata je stanje u kojem u kojem osoba još nije ni svjesna da je empat.
Svoju visoku senzibilnost doživljava kao hendikep i kao nešto što je udaljava od ljudi i svijeta.
Umorna je od silnih pokušaja da se uklopi, da udovolji svima oko sebe.
Iscrpljena je tuđim emocijama i neprestanim samopropitivanjem.
Ponekad o sebi misli da je “roba s tvorničkom greškom”.
Često se osjeća kao Ružno pače – drugačija, neshvaćena, izgubljena u svijetu koji je ne prepoznaje.
Svi (empati) smo bili u toj fazi – kada upijate sve oko sebe: emocije, raspoloženja, tenzije… i teško razaznajete što je zapravo vaše, a što dolazi od drugih.
Osjećate kao da morate biti tu za sve – postajete spasitelj, čak i kad vas to iscrpljuje do krajnjih granica. Granice gotovo da i ne postoje. Lako preuzimate odgovornost za tuđe emocije, ponašanja, pa i rješenja. A kad konačno kažete “NE”, osjeća se krivnja. Često ste zbunjeni oko vlastitih emocija i mislite za sebe da ste jednostavno “preosjetljivi”.
OSVIJEŠTENI EMPAT
A sada pogledajmo kako izgleda faza osviještenog empata.
Faza osviještenog empata započinje kada osoba shvati da je empat te istodobno odluči da želi svjesno započeti raditi na razvoju svoje visoke senzibilnosti. Na svoju visoku senzibilnost započinje gledati kao na dar ili talent kojeg želi razviti.
Prva faza razvoja visoke senzibilnosti kod osviještenog empata svodi se na, kako to volim reći, obrambene strategije. Drugim riječima, vaš primarni interes jest naučiti kako stabilizirati svoju energiju i osjećati se stabilno u svojoj koži.
Daljnjim razvojem počinjete sve više prepoznavati što je vaše, a što nije. Postaje vam lakše reći “NE” – s jasnoćom i suosjećanjem, bez krivnje. Vaša empatija je svjesna – sve jasnije znate kada, kome i na koji način pružiti podršku. To “znanje” se ne svodi na neku analitičku računicu već je riječ o vrsti znanja kada u sebi jasno osjećate da znate, a ne znate na temelju čega ste došli do tog znanja.
Postajete povezaniji sa sobom – s tijelom, intuicijom i unutarnjim vodstvom – te, što je još važnije, sa svojim empatskim ja. Vaša energija vam je dragocjena – i zato je odgovorno štitite i redovito obnavljate.
TEMELJNA RAZLIKA?
Granice. Odgovornost za vlastitu energiju. I svjesnost svoje svrhe i misije.
Osviješteni empat ne nestaje u tuđim pričama – on suosjeća, ali ostaje centriran u sebi.
I sada dolazimo do jedne zanimljive, gotovo šokantne spoznaje:
Zamislite da vi, dok ste još u fazi naivnog empata, sjednete na kavu sa sobom – ali verzijom sebe koja je već osviješteni empat.
Vrlo je vjerojatno da se toj verziji ne biste divili… nego biste je OSUDILI! Imali biste oštre moralne sudove vezano za nju.
Vjerojatno biste pomislili:
“Postali ste hladni.”
“Više se ne trudite pomoći.”
“Mogli biste više učiniti za druge.”
“Zatvorili ste se. Sebični ste.”
Jer iz perspektive naivnog empata, granice često izgledaju kao odbacivanje. A ono što je zapravo samosvijest – lako se pogrešno protumači kao distanca ili nedostatak empatije.
I upravo tu leži najveći izazov:
Naivni empat traži potvrdu kroz tuđu sreću – vjeruje da vrijedi samo ako nekome pomaže, ugađa ili se žrtvuje.
Osviješteni empat više ne traži potvrdu izvana. Njegova snaga dolazi iznutra – iz povezanosti sa sobom, svojim tijelom, srcem i vlastitom jedinstvenom temeljnom vibracijom.
I baš ta unutarnja povezanost čini ga stabilnim svjetionikom – ne zato što svijetli za druge, već zato što zna tko jest.
PRODUBITE RAZUMIJEVANJE OVE TEME UZ POVEZANI VIDEO:
