Neke duše jednostavno biraju put bez partnera u određenoj inkarnaciji jer upravo taj put otvara vrata lekcijama koje bi u partnerskom odnosu ostale nevidljive.
Naravno, u partnerskim odnosima možemo puno naučiti o sebi. Ali baš zato što odnosi često budu ogledalo, lako je u njima zamijeniti svoje unutarnje rane s ponašanjem druge osobe. Neke stvari tako ostanu neizgovorene, zakopane ispod svakodnevice.
I iskreno – nekad mi se čini da nešto vidim jasno, ali tek kasnije shvatim da mi je ipak nešto promaknulo. Nakon 25 godina veze i dvoje djece, sve češće primjećujem koliko su te stare reakcije brze… i koliko se lako potkradu, i kad misliš da si prisutan.
Zato duša ponekad odabire „solo inkarnaciju“ kako bi te lekcije izronile na svjetlo dana, bez šuma tuđih emocija, očekivanja ili projekcija.
Neke od najdubljih lekcija – poput unutarnje samodostatnosti, suptilne ljubavi prema sebi, oslobađanja od ovisnosti o vanjskoj potvrdi i povezivanja s višom inteligencijom – često dolaze tek kada nema nikoga tko bi vam izvana dao ono što tražite.
Odabir da u ovoj inkarnaciji budete bez partnera ne znači da ćete biti usamljeni ili da vam u život neće doći ljudi koji vas vide, razumiju i iskreno podržavaju. To samo znači da romantična veza možda nije glavni put vašeg učenja – jer su lekcije ovog razdoblja usmjerene više prema unutarnjoj povezanosti nego prema vanjskoj dinamici odnosa.
Vaše lekcije možda ne dolaze kroz interakciju „ja i ti“, već kroz tihi, duboki rad unutar vlastite nutrine – kroz sabranost, kontemplaciju i zrelost koja se ne gradi kroz potvrdu izvana, nego kroz prisutnost iznutra.
Možda je ovaj put vaša duša odabrala put koji se ne boji tišine. Put na kojem ne tražite ogledalo u drugome da biste znali tko ste.
I zato, ako vam je “biti solo” tema ove inkarnacije, ne zaboravite da to nije praznina – to je PROSTOR.
To je prostor za intenzivniji susret sa sobom.
To je prostor za slušanje unutarnjeg glasa koji u buci odnosa često ostane nečujan.
