Postoji tihi osjećaj praznine koji mnogi empati nose u sebi, ali ga rijetko znaju objasniti, a još rjeđe o njemu govore naglas. Izvana se često uopće ne vidi. Ne traži pažnju, ne pravi dramu i ne viče da ga primijetite. Samo je tu. U pozadini. Poznat, tih i teško objašnjiv riječima.
Ponekad se probudite s tim osjećajem, a da ni sami ne znate zašto. Nije to baš tuga. Nije ni usamljenost. Nije čak ni nostalgija, iako imate osjećaj kao da vam nešto nedostaje. Više je to tihi osjećaj praznine. Kao da se sjećate nečeg lakšeg, toplijeg i skladnijeg. I baš zato vam je ponekad teško biti ovdje, jer svijet oko vas ne nosi tu istu kvalitetu.
Ako ste empat, vjerojatno znate točno o čemu govorim. Jer čak i kad sve u vašem životu izgleda dobro, negdje u vama i dalje tinja blagi osjećaj da nešto nedostaje. Kao da jedan dio vas ne pripada u potpunosti ovdje. Kao da ste fizički prisutni u ovom životu, ali negdje u sebi još uvijek tražite osjećaj doma.
Zašto empati osjećaju tu tihu unutarnju prazninu
U svojoj srži, taj tihi osjećaj praznine nije samo psihološki. To je više kao da u sebi nosite sjećanje na nešto dublje. Na stanje u kojem su ljubav, povezanost i osjećaj pripadanja bili prirodni, a ne nešto što trebate tražiti ili zaslužiti. I zato vam je ponekad teško objasniti zašto vam “dovoljno” jednostavno nije dovoljno.
Kao da u sebi još uvijek nosite trag tog drugačijeg načina postojanja. Nježnijeg, povezanijeg i cjelovitijeg od onoga što većinu vremena doživljavate ovdje.
I negdje duboko u sebi vi to znate. Ne možete to logički objasniti, ni drugima ni sebi, ali osjećate da je to sjećanje stvarno. Zato vas ponekad zaboli nešto što drugi ni ne primijete.
Što dulje taj tihi osjećaj praznine ostane neprepoznat, s vremenom se pretvori u unutarnju bol koja počne živjeti svoj život – gotovo kao da ima svoju volju. Počinje oblikovati vaš život. Utječe na vaše odluke, na način na koji volite, dajete, spašavate, čekate, prilagođavate se i ostajete predugo tamo gdje vam intuicija već odavno govori da nešto nije dobro.
Mnogi empati pokušavaju ublažiti tu bol kroz ideju savršene romantične ljubavi. Maštaju o osobi koja će ih napokon razumjeti do kraja, onako bez riječi. Ali u stvarnosti, to rijetko funkcionira. Jer čak i kada upoznaju nekoga tko se čini “pravim”, u početku sve može djelovati duboko, gotovo kozmički. No s vremenom ta ista bol pronađe novi način da se pojavi, samo u drugom obliku – primjerice, kroz strah od gubitka, pretjeranu vezanost, razočaranje ili osjećaj da ni sada nije došlo “to nešto”.
Zašto?
Zato što ta bol ne dolazi izvana. Dolazi iznutra. Iz čežnje za nečim što ovdje još ne možete u potpunosti pronaći, živjeti ili osjetiti.
To, naravno, ne znači da je pogrešno ili uzaludno željeti odnos koji se temelji na dubokoj povezanosti. U praksi, empate rijetko kada uopće i zanimaju odnosi bez toga. No, ovdje je važno iz kojeg mjesta u sebi tu povezanost tražite.
***
Ako sve to pogledate iz šire perspektive, poanta je u sljedećem:
Takvu bol ne možete izliječiti. I to je u redu.
Ne možete je popraviti, jer s vama nije ništa pogrešno.
Ne trebate je se riješiti.
Trebate naučiti kako je pretvoriti.
Ta bol postoji s razlogom. U sebi nosi novu frekvenciju koju ste, između ostalog, došli donijeti ovdje. Nije slučajno što je osjećate tako snažno i što od nje ne možete jednostavno pobjeći.
Tu je zato da bi ta viša frekvencija kroz vas mogla dobiti svoj izraz u ovom fizičkom svijetu. U svom izvornom obliku ona se ovdje ne može izraziti do kraja. Zato traži vas. Vaš život. Vaše odnose. Vaš glas. Vaš način postojanja.
To je dio misije vaše duše kao empata. I zato vas ta unutarnja bol neće prestati dozivati sve dok se ne počne pretvarati u nešto živo, stvarno i utjelovljeno.
***
Ponekad se ta unutarnja bol o kojoj pričam preobrazi u konkretnu fizičku bol. Bol kojoj se ne može lako pronaći jasan uzrok, a vi je ipak stvarno osjećate u tijelu.
Možete iscijeliti eventualne posljedice dugotrajnog života s neprepoznatom boli, ali ne i samu bol. Jer ona nije rana. Ona je signal. To je sirova, čista energija koja čeka da je u sebi pretvorite u nešto što može živjeti u ovom svijetu. Nešto što onda kroz vas može zračiti prema drugima.
Ta bol je zapravo signal, nije rana. Dolazi iz razlike između sjećanja na svijet iz kojeg duboko u sebi osjećate da dolazite i stvarnosti u kojoj se trenutno nalazite.
Njezin zadatak nije da vas povrijedi, nego da vas podsjeti. Da vas podsjeti da u sebi nosite višu frekvenciju, onu koja se želi izraziti i pretočiti u ovaj svijet – kroz vaš način postojanja, stvaranja i povezivanja s drugima.
Nestioo Inner Alchemy proces
Upravo zato nastao je proces koji sam nazvao Nestioo Inner Alchemy.
Ne kao još jedna tehnika za “popraviti” ono što osjećate, nego kao način da tu tihu unutarnju bol počnete razumijevati, držati i postupno pretvarati u nešto što ima smisla u vašem životu.
Temelji se na radu sa Svjetlosnim tijelom i odvija se kroz pet jasno definiranih, progresivnih faza – vidi, sjeti se, pomiri se, preobrazi i utjelovi. U ovom kontekstu, Svjetlosno tijelo možete doživjeti kao onaj suptilni dio sebe koji već zna kako se ta unutarnja bol može pretvoriti, čak i kada vaš um to još ne razumije.
Svaka faza otvara dublju razinu razumijevanja, ali još važnije, omogućuje da se ta unutarnja bol počne mijenjati iznutra, bez forsiranja, bez popravljanja i bez guranja.
Pet ključnih faza Nestioo Inner Alchemy procesa
1. Vidi / Recognize
Prvi korak nije da nešto promijenite, nego da napokon vidite ono što je već tu. U ovoj fazi učite prepoznati taj tihi osjećaj praznine bez analize i bez pokušaja da ga uklonite – samo mu dopuštate da postoji.
2. Sjeti se / Remember
Iza te praznine krije se sjećanje. Ne mentalno sjećanje, nego osjećaj poznatosti… kao da se prisjećate nečega što je oduvijek bilo dio vas. Ova faza vas vraća u kontakt s tim osjećajem, kroz iskustvo, a ne kroz razmišljanje.
3. Pomiri se / Reconcile
Ovdje se odnos prema boli počinje mijenjati. Umjesto da je doživljavate kao problem, počinjete je osjećati kao nešto što vas vodi. Ne popravljate je nego učite kako biti s njom na drugačiji način.
4. Preobrazi / Transmute
U ovoj fazi radite sa Svjetlosnim tijelom (kroz Nestioo metodu) kako biste tu energiju postupno pretvorili u nešto što može živjeti i djelovati u vašem svakodnevnom životu.
5. Utjelovi / Embody
Završna faza nije kraj, nego početak drugačijeg načina življenja. Nova energija počinje se izražavati kroz vaše tijelo, odnose i način na koji postojite u svijetu. Ne kao nešto što morate održavati, nego kao nešto što prirodno zrači iz vas.
Proces se uči i prakticira u sklopu .
Ovaj proces se uči i prakticira u sklopu EHSP Coach Start programa – kao iskustvo kroz koje prolazite, korak po korak.
