Jučer sam malo čitao neke svoje stare članke koje sam na svojem blogu objavio do 2014. godine. Nema nekog posebnog razloga zašto sam baš odabrao tu godinu. Tako mi je jednostavno došlo.
Jako su mi se svidjele neke ideje o kojima sam pisao, i čudno mi je bilo kako sam uopće zaboravio na njih.
Međutim, također sam shvatio da neke od tih ideja o kojima sam tada pisao više jednostavno ne rezoniraju sa mnom. Odlučio sam ih ukloniti s objave. Nekako mi baš i nema smisla da mi na blogu stoje članci koji su, u osnovi, sasvim solidno napisani, ali kao da to više nisam ja koji stoji iza toga.
Odlučio sam također ukloniti s objave i neke članke koji su bili previše općeniti i u kojima sam se vidno previše trudio prilagoditi što većem broju ljudi.
No, ono što mi je jučer najviše upalo u oči i što je, zapravo, moj glavni povod za pisanje ovog članka, jest spoznaja ili, možda bolje reći, jasan uvid, kako sam u svojim ranijim člancima, u mnoštvu slučajeva, stalno pokušavao opravdavati svoju perspektivu pred “nevidljivim i nepoznatim kritičarem” koji je bio prisutan negdje u pozadini (u mojoj glavi). Pitam se kako to nisam tada uočio.
Dok ih čitam, čini mi se kao da sam više trudio uvjeriti skeptike u ono što pišem, nego da inspiriram i pružim konkretne ideje ljudima koji im već pristupaju otvorenog uma.
I to je, u biti, totalno besmisleno.
Pa za koga sam ja tu i kome ja zapravo pišem?
Zašto bih uopće želio privući skeptičnu publiku? Zašto bih ih uopće pokušavao razuvjeravati? Pa to uopće nije moj stil. Zašto bih uopće želio ikakvu interakciju s njima?
Totalno glupo…
No, tada očito nisam shvaćao da nikome ne moram opravdavati svoj način gledanja i razmišljanja. Nisam shvaćao da nikoga ne trebam uvjeravati. Samo trebam ciljati na ljude s kojima želim istinski surađivati. Drugim riječima, samo trebam pisati svojem “plemenu”.
Tada očito nisam shvaćao da nikome ne moram opravdavati svoj način gledanja i razmišljanja. Nisam shvaćao da nikoga ne trebam uvjeravati. Samo trebam ciljati na ljude s kojima želim istinski surađivati. Drugim riječima, samo trebam pisati svojem “plemenu”.
Zato danas, čim osjetim da previše pokušavam nekoga uvjeriti u nešto putem svojih tekstova (ili drugih materijala), podsjetim se da je to pogrešan pristup, izbrišem napisano, kratko pomislim na “pleme” kojem želim pisati i krenem ispočetka.
***
Možda je nekad u prošlosti bilo potrebno pristupati pisanju na takav način. Možda su ljudi koji su u prošlosti osjećali poziv u sebi da pomognu čovječanstvu zakoračiti u višu vibraciju, u velikoj većini slučajeva, kao jedinu publiku imali skeptike koje je bilo potrebno uvjeriti u svoje stavove.
No danas, definitivno više nema potrebe za takvim stilom. Nema potrebe za uvjeravanjem. Ulazimo u “pred-telepatsku eru” (o čemu se puno govorilo i pisalo), gdje će ljudi na neki način biti prisiljeni osloniti se na svoju intuiciju kao glavni kriterij za prepoznavanje informacija koje su upućene upravo njima.
***
Zato, od veljače iduće godine, unutar svog programa “TT Coaching: postani holistički coach,” uvodim potpuno novi pristup za pisanje članaka i kreiranje sadržaja za društvene mreže. Radi se o setu pitanja i predložaka koji će vam pomoći da se “ubacite” u pravo stanje uma za pisanje članaka namijenjenih ljudima čijim životima želite pridonijeti, umjesto da se trudite dokazati skepticima da je vaša perspektiva opravdana (što se često nesvjesno upliće u naše pisanje).
Šablona još nije u potpunosti dovršena, ali trenutno naručujem drugu šalicu espressa 
i marljivo radim na njoj 
