Prije svega riječ je o pojmovima koji se odnose se na ljude koji imaju iznimno visok stupanj senzibilnosti u odnosu na razne vrste inputa i podražaja koje primaju iz svoje okoline. Zbog specifičnosti svojeg mozga i živčanog sustava oni duboko doživljavaju i osjećaju svijet oko sebe te prepoznaju suptilne nijanse koje ljudi koji nisu visoko senzibilni rijetko kada primijete.
Skloni su puno razmišljati i kompleksno procesirati informacije s kojima dolaze u doticaj. Iako svoju visoku senzibilnost ponekad doživljavaju kao dar, praksa pokazuje da je puno češće doživljavaju kao manu ili hendikep.
Međutim, gledajući iz znanstvene perspektive, nije riječ ni o kakvom daru ili mani, a niti je riječ o kakvom hendikepu, deficitu, poremećaju ili dijagnozi, već je riječ o (prirođenoj) crti osobnosti koja je, sama po sebi, potpuno neutralna i koju, uzimajući u obzir različite stupnjeve senzibilnosti, dijeli oko 20 posto populacije.[1]
***
Kada je riječ o fenomenu visoke senzibilnosti, uz pojam visoko senzibilne osobe – koji je znanstveno utemeljen i poprilično detaljno istražen – u praksi se stvorila i jedna nova kategorija ili, možda bolje reći, potkategorija koja se odnosi na određeni postotak visoko senzibilnih ljudi i za nju se najčešće koristi naziv: empati.
Unatoč tome što empati dijele većinu osobina koje imaju visoko senzibilne osobe (popis čestih osobina slijedi u nastavku), za razliku od ostalih visoko senzibilnih osoba koje imaju izraženije jedno ili više od pet osnovnih osjetila – pojačano osjetilno opažanje – empati imaju i pojačano izvanosjetilno opažanje koje nadilazi osnovna osjetila i, sukladno tome, sposobni su osjetiti i uočiti još suptilnije nijanse i energije u svojoj okolini.
Uz navedeno, empati ne samo da su skloni osjetiti emocije ljudi oko sebe – što je i slučaj kod većine visoko senzibilnih osoba – nego su skloni doslovce apsorbirati emocije drugih ljudi i te iste emocije iskusiti na način kao da doživljavaju vlastite emocije, a puno puta im je i teško prepoznati razliku između vlastitih i tuđih emocija. Slična stvar događa se i kada je riječ o raznim drugim suptilnim energijama koje empati automatski “pokupe” u sebe i osjećaju kao dio svoje osobne energije.
Uz navedeno, velika većina visoko senzibilnih osoba su introverti, dok to nije i slučaj s empatima koji često puta znaju biti i ambiverti i ekstroverti.
Dakle, svi empati su visoko senzibilne osobe, no sve visoko senzibilne osobe nisu istodobno i empati. Međutim, opet ponavljam, za razliku od kategorije „visoko senzibilne osobe“ koja je znanstveno utemeljena, empati kao izdvojena potkategorija više se spominje u sklopu raznih knjiga, članaka i coaching programa, a ne kao predmet znanstvenih istraživanja.
Povezani članak: Empati i visoko senzibilne osobe i njihove najčešće osobine
***
Moje iskustvo u radu s visoko senzibilnim osobama vrlo jasno potvrđuje točnost podataka do kojih je došla znanost prilikom istraživanja fenomena visoke senzibilnosti. Međutim, praksa mi neupitno ukazuje kako zaista postoji manji postotak ljudi koji uz znanstveno istražene i dokazane osobine visoko senzibilnih ljudi vidno imaju pojačano izvanosjetilno opažanje i mislim da je samo pitanje vremena kada će se tehnologija razviti do razine da i empati postanu predmet znanstvenog istraživanja. Osobno smatram da empati sačinjavaju oko petinu kategorije „visoko senzibilne osobe“.
LJESTVICA SENZIBILNOSTI
U svrhu jasnijeg shvaćanja pojma visoke senzibilnosti i jasnijeg pozicioniranja empata i visoko senzibilnih osoba, zamislite jednu hipotetsku ljestvicu senzibilnosti s vrijednostima od 1 do 100. Broj 1 predstavlja najveću vrijednost i predstavlja najvišu razinu senzibilnosti, a broj 100 predstavlja najmanju vrijednost i predstavlja najnižu razinu senzibilnosti.
Na navedenoj ljestvici, otprilike prvih 4 posto najviših vrijednosti zauzimaju empati. Oni su najsenzibilnija skupina te su, uz iznimno reaktivni neurološki sustav i pojačano osjetilno opažanje, sposobni i izvanosjetilno doživljavati ljude i svijet oko sebe.
Sljedećih 16-ak posto vrijednosti zauzimaju ostale visoko senzibilne osobe.[2] Zatim sljedećih 20-ak posto vrijednosti zauzimaju senzibilne osobe (to su uglavnom ljudi za koje se kaže da su vrlo empatični), pa umjereno senzibilne osobe (ljudi koji mogu biti empatični ako se potrude), manje senzibilne osobe (ljudi koji su samo u iznimnim slučajevima empatični), a pri samom dnu ljestvice su narcisi, sociopati, psihopati i razne druge vrste “pata“ (ljudi za koje je upitno mogu li uopće biti empatični te se rijetko kada zamaraju time kako se drugi osjećaju).
Opet želim ponoviti da se radi o imaginarnoj ljestvici koju koristim samo zato da bih malo zornije opisao razne stupnjeve senzibilnosti, a empate i visokosenzibilne osobe jasnije kategorički razvrstao u odnosu na ostale ljude koji nisu visoko senzibilni.
Visoka senzibilnost je genetska osobina i to je nešto što ili jesi ili nisi – ili to imamo u sebi ili nemamo – te osoba koja po prirodi nije visoko senzibilna samo u iznimnim situacijama i za kratko vrijeme može iskusiti visoku senzibilnost.
***
Odlomak iz programa EHSP COACH™ – Želite li postati certificirani EHSP COACH™ i dodatno se usavršiti za rad s empatima i visoko senzibilnim osobama? Upoznajte EHSP COACH™ program i naučite pristupe i metode za pretvaranje visoke senzibilnosti u supersnagu! Kliknite OVDJE i saznajte više o programu.
© Tomislav Tomić – 2021. Sva prava pridržana.
[1] Za navedeni fenomen, u znanstvenim krugovima najčešće se koriste pojmovi Sensory Processing Sensitivity (više u akademske svrhe) ili, u nešto praktičnijem smislu Highly Sensitive Person (HSP).
[2] Znanstvena istraživanja pokazuju da oko 20 posto populacije spada unutar kategorije „visoko senzibilne osobe“.