Siguran sam da ste puno puta dobili inspirativnu ideju koja vam je pobudila snažno uzbuđenje i želju za akcijom. Silno ste željeli da ta ideja ugleda svjetlost dana i ništa vam nije bilo teško učiniti u tu svrhu. U sebi ste jasno znali da je riječ o glasu vaše intuicije i jednostavno ste željeli slijediti taj glas.
No, također sam siguran da ste barem nekoliko puta pokušali vjerno slijediti „svoje blaženstvo“ (čitaj: glas svoje intuicije), ali na kraju baš to i nije ispalo tako zabavno i uzbudljivo kako se činilo na početku. Čim ste poduzeli neke osnovne korake, stvari su se počele sve više komplicirati, a razina vaše motivacije sve više opadati. Onaj silni početni osjećaj uzbuđenja, zamijenila je zasićenost i osjećaj praznine.
Zvuči poznato, zar ne?
No, zašto se tako nešto često događa u praksi?
Da li je moguće da vas je intuicija krivo usmjerila?
Ajmo to malo istražiti…
Prva stvar na koju vam želim skrenuti pozornost jest činjenica da intuicija ponekad vidi širu sliku vaše životne situacije te smjer u kojem vas pokušava voditi nije uvijek u skladu s logikom koju imate na razini svoje osobnosti.
Ponekad je smjer u kojem vas vodi intuicija povezan sa „ugovorom duše“ i lekcijama koje je potrebno savladati kako biste rasti te se izražavati iz sve više i više razine.
Naravno, intuicija vam može pomoći ubrzati neke korake te izbjeći nepotrebne drame, ali neke korake i lekcije ipak je potrebno proći i savladati.
Međutim, po mojem mišljenju, jedan od najčešćih razloga zbog kojeg u navedenim situacijama zaključimo da nas je intuicija krivo savjetovala (ili da smo je krivo shvatili) jest fenomen za kojeg volim koristiti naziv „kriva konceptualizacija“.
Objasnit ću vam…
Ovako se to najčešće događa u praksi…
U nekom trenutku dobijete intuitivni uvid ili poticaj za nešto. To se dogodi sasvim iznenada i bez ikakvog očekivanja. Primjerice, to može biti neka konkretna ideja ili vizija novog biznisa kojim se želite baviti. Može biti ideja za potpunom promjenom životnog stila i preseljenjem u drugi grad, mjesto ili državu. U svakom slučaju, često je riječ o nečem novom što vam budi osjećaj uzbuđenja i entuzijazma. Osjećate se kao da pucate od energije i jedva čekate nešto praktično započeti činiti. Ovo što sam naveo događa se automatski bez da išta radite po tom pitanju.
Zatim, tu novu intuitivnu ideju ili viziju, također automatski, ubacujete u postojeće koncepte u svojem umu. Naravno, ovdje govorim o automatskoj sklonosti koju većina ljudi ima, a ne o nečemu na što se ne može utjecati.
Drugim riječima, čim dobijete novu intuitivnu ideju ili viziju, automatski započinjete OGRANIČAVATI tu NOVU ideju ideju ili viziju kako bi se uklopila u vaše STARE koncepte koji su povezani s njom.
A zašto se do često tako događa?
Zato jer vaši postojeći (čitaj: stari) koncepti koji su povezani s idejom ili vizijom koju ste primili od svoje intuicije su jedino mjesto u vašem umu u kojem je možete smjestiti u tom trenutku, zar ne?
Ali što ako vaši stari koncepti nisu sposobni podržati vašu novu intuitivnu ideju ili viziju? Što ako oni jednostavno nisu sposobni podržati je i potaknuti njezin rast i razvoj?
U tom slučaju, čak i ako uporno nastavite slijediti svoju intuiciju te činiti sve što je u vašoj moći da je realizirate, vi zapravo djelujete u skladu s „iskrivljenom“ idejom ili vizijom.
I u nekom trenutku, vjerojatno ćete pomisliti da vas je intuicija krivo usmjerila.
Nadam se da vam ovo ima smisla.
***
Pojasnit ću vam još detaljnije…
Mi razmišljamo u konceptima. Tako naš mozak funkcionira. To nam štedi puno energije i olakšava život na razne druge načine.
Primjerice, kada ugledate bocu Coca-Cole, ne morate razmišljati o tome kakvog je oblika, od čega je napravljena, što je unutra i tako dalje. Čim je ugledate, bez puno razmišljanja je automatski smjestite u odgovarajući „pretinac“ u svom umu, zar ne?
Ali, primjerice, da ste istu bocu pokazali krapinskom neandertalcu, on je ne bi vidio na isti način kao i vi. Naravno, vidio bi istu sliku kao i vi, ali sasvim drukčije bi doživio tu istu bocu Coca-Cole.
Zašto?
Jednostavno zato što on u svojem umu nema koncept koji je na bilo koji način povezan sa bocom Coca-Cole te općenito Coca-Colom.
Ako ste stariji od 25 godina, vaš um je već vjerojatno prepun raznih koncepata – o idealnom poslu, idealnom tijelu, idealnom prijateljstvu, idealnoj ljubavnoj vezi ili bilo čemu drugom.
Onda kada dobijete novu intuitivnu ideju ili viziju te je automatski ubacite u postojeće koncepte u svom umu, to više nije ista ideja, zar ne?
I to je zapravo srž problema. Jer da biste zapravo mogli slijediti svoju intuiciju, potrebno je napraviti nešto sasvim suprotno od toga. Potrebno je prvo postojeće (čitaj: stare) koncepte u svojem umu prilagoditi svojoj novoj intuitivnoj ideji ili viziji.
Dakle, ako želite slijediti svoju intuiciju i realizirati ideje koje dobijete od svoje intuicije, potrebno je svoje postojeće koncepte oblikovati na način da su u skladu sa vašom novom intuitivnom idejom ili vizijom – a ne obrnuto.
Nadam se da vam to ima smisla.
Ako ima, vjerojatno se pitate što učiniti po tom pitanju…
Prvo, imajte na umu sklonost koju imamo kada je riječ o novoj intuitivnoj ideji ili viziji – dakle, skloni smo je automatski „smjestiti“ u svoje postojeće koncepte i prilagoditi je (čitaj: ograničiti je/srezati je) na način da se uklopi u takve (stare/postojeće) koncepte.
Drugo, sljedeći put kada primijetite intuitivnu ideju ili viziju, donesite odluku da ćete je držati odvojenom od svojih starih koncepata. Najlakši način da to sprovedete u praksu jest da joj barem nekoliko tjedana (ovisno o prirodi ideje) dopustite da u vašoj svijesti postoji isključivo kao „živa energija“.
Drugim riječima, neko vrijeme tretirajte je kao aktivnu i inteligentnu energiju koja želi interakciju s vama. Dopustite joj da vodi glavnu riječ i stvara odgovarajuće slike i emocije. U redu je zamišljati i fantazirati vezano za razne situacije, ali svjesno se suzdržite išta konkretno zaključiti – i činiti bilo kakve planove.
Sjetite se da tu ideju ili viziju niste stvorili svojim umom – ona se sama „niotkud“ pojavila. I to je velika razlika.
Za to vrijeme osjećajte kako raste u vama i oduprite se želji da je odmah „konceptualizirate“ na bilo koji način. Oduprite se potrebi da odmah stvorite konkretne planove u svrhu njezine realizacije, jer svi vaši planovi, u tom trenutku, vjerojatno će biti odraz vaših starih koncepata. Pružite joj priliku i oduprite se želji da odmah djelujete jer ćete vjerojatno djelovati na izobličenu verziju toga.
Nemojte brinuti, nećete ništa propustiti. Ona nigdje neće pobjeći. Imat ćete dovoljno vremena za planiranje i djelovanje. Da nije vrijeme sazrelo za takvu ideju ili viziju, ne biste je niti mogli iskusiti. Ali prvih nekoliko tjedana, dopustite si da je bolje upoznate i samo se igrajte s njom. Osjetite je, doživite je u svom tijelu i dopustite joj da se još više otkrije. Uspostavite što jasniju vezu s njom. Stopite se s njom. Igrajte se s njom. Kao što sam spomenuo, tretirajte je kao da ste u odnosu sa živim bićem.
***
Jasno mi je da ovo o čemu pričam može zvučati pomalo apstraktno, stoga želim s vama podijeliti konkretan primjer iz svog iskustva.
Godine 2008. osjetio sam snažan intuitivni poticaj da se počnem baviti coachingom i održavati javne radionice na temu Mindfulnessa. Iako to nije bio prvi put da sam razmišljao o tome, jasno sam osjetio da je taj trenutak bio pravi za početi djelovati. U to vrijeme sam radio kao odvjetnik i imao vlastiti odvjetnički ured na otoku Hvaru. Međutim, budući da sam gotovo svakodnevno bio vezan za otok zbog posla, nisam znao kako pokrenuti svoj coaching posao i privući klijente. Također, coaching i Mindfulness su bili relativno novi koncepti u Hrvatskoj, te malo ljudi je bilo upoznato s njima. Tadašnja internetska veza nije bila stabilna i nisam mogao osloniti na nju. U to vrijeme, ljudi su preferirali susrete uživo i nisu bili zainteresirani za sudjelovanje u online radionicama ili drugim virtualnim događanjima. Osjećao sam frustraciju i bio sam uvjeren da mi je intuicija dala pogrešan savjet.
No, sada kad gledam unatrag, jasno vidim da me je intuicija ispravno savjetovala. Drugim riječima, nije bio problem u mojoj intuiciji, već u tome što moji tadašnji koncepti o vođenju coaching prakse nisu podržavali moje intuitivne ideje u vezi s coaching praksom koju sam pokušavao stvoriti – a ja sam uporno pokušavao svoje nove ideje uklopiti unutar tih starih koncepata. Takvi koncepti nastali na temelju promatranja i proučavanja svjetski poznatih coacheva i motivacijskih govornika koje sam redovito pratiti putem YouTubea ili drugih online platformi. Međutim, oni jednostavno nisu funkcionirali u Hrvatskoj u to vrijeme. Točka.
I da skratim priču: Zbog sve češćeg osjećaja frustracije i nemogućnosti da ostvarim svoju viziju, te zbunjenosti oko toga zašto me je intuicija krivo savjetovala (čak sam se, u jednom trenutku, počeo osjećati izigranim od strance intuicije), odlučio sam odustati stvaranja svoje coaching prakse i nastaviti se baviti pravnom praksom – koju, usput rečeno, to nimalo nisam volio, ali jednostavno je nečeg je trebalo plaćati račune.
No, kako bih barem na ostao povezan s područjem osobnog razvoja, jer to područje me ionako zanimalo, počeo sam pisati blog o Mindfulness-u i srodnim temama i povremeno održavati besplatne radionice u Zagrebu na temu osobnog razvoja – onako, čisto iz zabave, kao hobi (uglavnom poznanicima i kolegama).
I nešto vrloooooo zanimljivo počelo se događati se nakon što sam promijenio svoj pristup tome.
Baveći se coachingom na takav način – dakle PO SVOME I U SVOM STILU, kroz igru i zabavu, poput dragog hobija – osjećao sam se još kreativniji i povezaniji sa svojom intuicijom. Puno više vremena i pozornosti bih posvećivao idejama koje sam primao od svoje intuicije, a manje bih te ideje opterećivao logikom svojih „starim“ koncepata vezano za to. I što god sam više vremena provodio s takvim idejama u modu igre i zabave, bez pokušaja ili planiranja da odmah stvorim nešto konkretno (jer sam, u svojoj glavi, ionako bio odustao od onog što sam mislio da je „coaching biznis“), sve više sam uočavao konkretnih i ostvarivih prilika za razvoj „igre“ koju sam počeo igrati. I tako je to polako počelo – taman kada sam odustao. 😊
***
Naravno, ne tvrdim da je uvijek bilo lako. Bilo je tu puno svakakvih izazova. No, ovo iskustvo mi je potpuno promijenilo razumijevanje načina interakcije sa svojom intuicijom. Prije toga sam mislio da je jedino važno čuti njezin glas i shvatiti što mi želi poručiti. Nakon navedenog iskustva, shvatio sam da je to samo jedan dio priče. Drugi dio priče koji je potreban jest STVORITI PROSTOR u svojem umu i energetskom polju kako bi se nove intuitivne ideje mogle „usidriti“ i stati na noge – a ne im odmah rezati krila svojim starim konceptima.
***
Želite li saznati više informacija o temi „konceptualizacija“ te o tome kako omogućiti svojoj novoj intuitivnoj ideji da „živi“ u vašoj svijesti bez da joj automatski režete krila, kliknite OVDJE i saznajte više informacija o TT Mindfulness programu.
