Jednog dana, učenik upita svog zen učitelja: Učitelju, kako da pronađem istinu?
Učitelj mu pruži čajnik i kaže: Idi do potoka i napuni ga vodom. Ali pazi… čajnik se ne smije smočiti.
Učenik se zbuni, ali krene. Pokušava nositi čajnik naopačke. Zatvara ga krpom. Trči natrag što brže može. I opet – čajnik je mokar.
Frustriran, vraća se učitelju: Učitelju, to je nemoguće! Ne možeš imati pun čajnik koji nije mokar.
Učitelj se nasmiješi i kaže: Upravo tako i ti pokušavaš pronaći istinu – želiš da te ispuni, ali bez da dira ono što već nosiš. A istina ne dolazi kao dodatak. Ona rastapa. Mijenja. Pretvara. Za istinu moraš biti spreman postati nov.
Jesam li stvarno spreman/na za novo?
U osobnom razvoju često želimo nešto novo – nove frekvencije, nove uvide, više jasnoće, bolju verziju sebe.
Ali rijetko stanemo i pitamo se: Jesam li spreman/na pustiti ono staro, kako bi to novo uopće moglo doći?
Jer novi uvidi, frekvencije, nova jasnoća i bolja verzija sebe ne ulazi u zatvoren um.
Ne možeš stvoriti novi život ako se i dalje držiš starih okvira.
Naravno, to ne znači da sve moraš odbaciti. Ali definitivno znači da moraš biti voljan propitati ono što ti je nekad davalo sigurnost.
Ponekad ono što nas danas sputava, zapravo je nekad bilo naš način da preživimo. Da se zaštitimo. Da budemo voljeni. Da ostanemo na sigurnom.
Perfekcionizam? Možda te danas umara, usporava, stvara ti pritisak, ali nekad je to bio tvoj način da zaslužiš pohvalu. Da budeš prihvaćen/a.
Zatvorenost prema ljudima? Danas možda stvara osjećaj distance, ali nekad te štitila kad si bio povrijeđen/a. Bila ti je oklop.
Kontrola? Danas možda guši tvoju slobodu i spontanost, ali nekad je bila jedino što si imao/la da se osjećaš sigurno usred kaosa.
I to je u redu.
Ne moraš se boriti protiv tih dijelova sebe. Možda im je jednostavno vrijeme “isteklo”. Možda su odradili svoju ulogu.
Možda je sada vrijeme da im zahvališ i nježno ih pustiš.
Jer rast ne znači odbaciti sebe. Rast znači pogledati sve te aspekte sebe s više razumijevanja i empatije. I onda birati drugačije. Kad si spreman/na. U svom ritmu.
Coaching pitanja… naravno, uz espresso:
Koji dio mene još uvijek pokušava razumjeti nove stvari iz starog načina razmišljanja?
I što bi bilo moguće kad bih se usudio/la dopustiti promjenu?
Članak iz TT Mindfulness programa
