Što su “tamni sati duše”?

To je razdoblje kada se osjećaš kao da si iznenada skrenuo/la sa svoje uobičajene rute, bez razumijevanja kako i zašto. Vidiš samo da si ušao/la u tunel koji je mračan i čini se beskrajnim, bez vidljivih zidova.

Što dulje ostaješ u njemu, osjećaš se kao da nestaješ i gubiš se. Nejasno ti je što se događa, osim što te prati snažan osjećaj neizvjesnosti i straha. Teško ti je bilo kome opisati što se zapravo odvija u tebi. Pitaš se što će ostati od tebe nakon toga i hoćeš li ikada pronaći izlaz iz tog tunela.

Međutim, ono što se zaista događa nije da ti nestaješ, već nestaje stara priča o tebi. Nestaje verzija tebe koja više nije kompatibilna s novom verzijom koja te čeka na izlazu iz tunela.

Što prije pustiš tu staru priču, brže ćeš ugledati svjetlo u daljini i shvatiti da je to izlaz. Izlaz postoji – nemoj to zaboraviti. Što se više boriš vratiti na staro, to ćeš vjerojatno duže ostati u tom tunelu.

Dok si u tunelu, redovito se podsjećaj na sljedeće:

– I to će proći.

– Nisi sam/a – znaj da te vodi nevidljiva ruka Ljubavi.

***

Mislim da će razdoblja “tamnih sati duše” postajati nešto što ćemo prolaziti 5 do 7 puta tijekom života, za razliku od ranijih vremena kada bi se to događalo jednom ili dvaput. Ova razdoblja uvijek su povezana s gubitkom dijela postojećeg identiteta i stjecanjem novog, što je nužna posljedica utjelovljenja nove verzije sebe. S obzirom na to da ćemo sve češće težiti postati nova verzija sebe, stvarat ćemo češća razdoblja “tamnih sati duše” – no ona će trajati kraće, ali će biti intenzivnija.

PODIJELI: