Na Istoku postoji drevna legenda koja govori o tri stara redovnika koja su živjela u samostanu smještenom na osami daleko izvan naselja. Samostan je bio potpuno zapušten i u njemu je sve djelovalo dotrajalo – uključujući i međusobni odnos između tri stara redovnika.

Bili su zasićeni jedni s drugima, većinu vremena provodili bi odvojeno i pričali bi samo onda kada bi nešto trebalo obaviti kao i onda kada bi netko propustio napraviti nešto što je bila njegova dužnost.

Izuzev tijekom ljetnih mjeseci kada bi povremeno dolazili turisti koji bi se, u osnovi, vrlo kratko zadržavali, u samostanu je vladala prilično monotona atmosfera, a interes novih ljudi koji su željeli postati dio samostana jednostavno NIJE POSTOJAO.

 

***

Međutim, to nije uvijek bilo tako. U vrijeme kada su se tri redovnika tek zaredila, samostan je bio toliko pun ljudi i živosti da su oni koji su im se željeli priključiti trebali ponekad i godinama čekati da se oslobodi koje mjesto.

Zaista im nije bilo jasno kako to da je posljednjih dvadesetak godina prošlo tisuće turista, prolaznika i hodočasnika kroz njihov samostan, a ni jedna osoba nije pokazala interes da ostane s njima.

S obzirom da nikako nisu mogli dokučiti u čemu je stvar, složili su se da će najmlađi od njih troje posjetiti poznatog mudraca koji je živio u planinama nedaleko od samostana.

Nakon što je najmlađi redovnik susreo mudraca i upitao ga zašto njihov samostan propada te zašto ne postoji interes novih potencijalnih članova, mudrac mu je odgovorio kako nema odgovor na njegovo pitanje, no ono što mu zasigurno može kazati jest da je jedan od njih trojice rijetka i izrazito napredna duša koja je došla na Zemlju s posebnom svrhom.

Najmlađi redovnik vratio se u samostan zbunjeniji negoli je bio prije posjeta mudracu, a preostala dva redovnika ostala su bez teksta nakon što im je redovnik prenio sadržaj razgovora s mudracem.

Tu večer su se redovnici, na svoj uobičajeni način, razdvojili nakon večere te je svatko išao na svoju stranu. Međutim, njihov um nije mogao prestati razmišljati o tome tko bi među njima mogao biti ta „rijetka i napredna duša“.

Odavno im se nije dogodilo nešto što im je toliko prekinulo svakodnevnu rutinu i nije dopustilo da zaspu duboko u noć…

 

***

Kako nisu znali tko je među njima ta „rijetka i napredna duša“, sutradan su, za svaki slučaj, jedan drugog častili raznim komplimentima te su započeli isticati sve one dobre stvari kojih bi se prisjetili jedni o drugima. Ipak, nitko od njih još nije započeo naslućivati koga je mudrac imao na umu dok je razgovarao s najmlađim redovnikom, a svi su se željeli s posebnom pozornošću i poštovanjem odnositi prema toj „rijetkoj i naprednoj duši“.

I tako su prolazili dani, a redovnici, umjesto da su se opterećivali monotonijom te idejom kako ne postoji interes za njihov samostan, postali su primarno usmjereni na isticanje onog najboljeg u drugima, uvažavali se međusobno kao nikada do tada i nastojali maksimalno biti od koristi jedni drugima.

S vremenom su započeli sve više vremena provoditi zajedno, a veselje te dobro i poticajno ozračje postalo je nešto što je bilo prisutno gotovo tijekom cijelog dana.

Prolaznici i turisti koji bi znali kratko svratiti u njihov samostan započeli su primjećivati da se tu događa nešto posebno i nova vijest vrlo se brzo proširila uokolo. Ljudi bi im sve češće dolazili u posjet jer su željeli biti dio takvog ozračja, a neki među njima odlučili bi se i zarediti i ostati trajno u samostanu.

Broj novih redovnika koji su im se odlučili priključiti stalno je rastao, a tri stara redovnika toliko su postala usmjerena na uvažavanje i isticanje onog najboljeg u ljudima s kojima bi dolazili u interakciju kao i novim redovnicima, da su potpuno zaboravili na „rijetku i posebnu dušu“ o kojoj im je mudrac govorio.

 

***

Ova predivna legenda jasno nam govori da ako se želimo okružiti s ljudima koji nas podupiru, vjeruju u nas, vide naš potencijal i potiču nas te ohrabruju da svakim danom postanemo bolja verzija sebe, nužno je da mi prvo postanemo osoba koja će na takav način funkcionirati.

Ako želite stvoriti pozitivno ozračje u svojem životu i započeti se okruživati ljudima koji vjeruju u vas i podržavaju čak i one vaše „najluđe“ i „najdjetinjastije“ ideje, započnite prvo od sebe. Preuzmite odgovornost za svoj fokus i budite usmjereni na ono najbolje u drugima. Postanite generator pozitivne energije. Vjerujte mi, oko vas ima puno „rijetkih i posebnih duša“.

Ljudi kojima takav pristup odgovara vrlo brzo će vas prepoznati i poželjeti biti često u vašem društvu. Oni kojima to ne paše i kojima više paše „stara škola“ kritiziranja, ogovaranja, žaljenja i „pametovanja“, vrlo brzo će izaći iz vašeg života i osloboditi vam prostor za nove ljude.

Jim Rohn izrekao je jednu predivnu misao:

 

„Svaka osoba predstavlja prosjek od pet osoba s kojima se najčešće druži.“

 

No, prije negoli odlučite tko će biti tih pet osoba, pobrinite se da VI POSTANETE OSOBA S KOJOM BISTE SE RADO ŽELJELI DRUŽITI!

PODIJELI: