Mindfulness se danas najčešće koristi za smanjenje stresa, bolji fokus i manju reaktivnost. I sve su to korisne stvari. Ali izvorni mindfulness nije nastao zbog toga. Njegov cilj nije bio samo pomoći čovjeku da se osjeća bolje unutar života kakav već živi, nego da se postupno oslobodi uvjetovanja zbog kojih pati.
Kada je mindfulness ušao u zapadnu medicinu i psihologiju, velik dio njegova izvornog duhovnog i filozofskog konteksta namjerno je ostavljen po strani. To je imalo smisla jer ga je tako bilo moguće približiti ljudima koji ne žele duhovnu praksu.
Ali time se dogodilo i nešto drugo.
Mindfulness se sve više počeo koristiti kako bismo bolje funkcionirali unutar postojećeg načina života, a sve manje kako bismo propitali sam način na koji doživljavamo sebe i stvarnost.
A upravo je u tome važna razlika. Jedno je pokušavati učiniti život unutar postojećih uvjetovanja ugodnijim, a drugo početi uviđati sama uvjetovanja i odnos koji imamo prema njima.
Tu mi je zanimljiva usporedba s filmom The Matrix. Naravno, ne mislim doslovno da živimo u računalnoj simulaciji. Ali većinu života provodimo potpuno uronjeni u jedan sustav vjerovanja i uvjetovanja koji doživljavamo kao stvarnost samu po sebi.
Vjerujemo da ćemo biti dobro kada riješimo još ovaj problem, ostvarimo još jedan cilj, dobijemo više sigurnosti, bolji odnos, više novca ili mirnije okolnosti.
I nema ničeg lošeg u tome da želite sve to. Problem nastaje kada od toga očekujete trajno ispunjenje. Jer tada samo pokušavate poboljšati uvjete unutar Matrixa.
U modernoj metafizici često se koristi analogija s Titanicom. Naravno da ima smisla urediti kabinu i učiniti putovanje ugodnijim. Ali činjenica da ste promijenili raspored namještaja ne mijenja ono bitno: brod i dalje tone.
Slično je i s našim životnim okolnostima. Ima smisla poboljšavati ih, stvarati više sigurnosti, bolje odnose, više obilja i manje stresa. Problem nastaje kada vjerujemo da će nas samo poboljšavanje tih uvjeta osloboditi temeljnog osjećaja nezadovoljstva i patnje. Neće. Za to je potreban odmak od samog sustava uvjetovanja s kojim smo se poistovjetili.
Ali ako se ništa ne mijenja u vašem odnosu prema vlastitim uvjetovanjima i prema tome tko vjerujete da jeste, temeljni izvor patnje ostaje. Možete stvoriti bolje uvjete unutar Matrixa, ali i dalje ostati potpuno vezani uz Matrix.
Dublji mindfulness za mene počinje kada se počne stvarati odmak od tog uvjetovanog identiteta. Kada počinjete uviđati da vaše misli, strahovi, potrebe, uloge i priče o sebi nisu cijeli vi.
I upravo kroz taj odmak otvara se mogućnost povezivanja s nečim dubljim, s onim što ja nazivam izvornim duhovnim identitetom.
Tu je, po meni, velika razlika.
Nije cilj samo da vam bude bolje unutar Matrixa. Cilj je da prestanete od Matrixa očekivati da vam kaže tko ste i da vam pruži ono trajno ispunjenje koje vam po svojoj prirodi ne može dati.
To ne znači da se trebate odreći svijeta. Možete željeti lijep dom, novac, ljubav, uspjeh, putovanja, sigurnost i sve drugo što vam život čini ljepšim. Samo više ne očekujete da će vas išta od toga konačno učiniti cjelovitima.
Možda je upravo to najjednostavnije značenje ideje da budete "u svijetu, ali ne i od svijeta".
Mene je oduvijek zanimao upravo taj dublji mindfulness. I upravo toj njegovoj dimenziji dajem sve više prostora u TT Mindfulness programu.
