Posljednjih nekoliko godina primjećujem zanimljivu promjenu. Ljudi koji razmišljaju o upisu coaching edukacije sve me rjeđe pitaju kako postati bolji coach, a sve češće kako snimati bolja videa. Zanimaju ih kamere, rasvjeta, Reelsi, YouTube, algoritmi i broj pregleda. Ponekad imam osjećaj da je marketing postao glasniji od same profesije.
Nemojte me pogrešno shvatiti. Živimo u vremenu u kojem je video iznimno važan. I sam vjerujem da će njegova uloga u godinama koje dolaze biti još veća. Ljudi žele upoznati osobu iza stručnog znanja. Žele čuti glas, vidjeti izraz lica i steći osjećaj da razgovaraju sa stvarnim čovjekom, a ne s logotipom ili web stranicom.
Ali između toga da je video važan i tvrdnje da bez njega ne možete biti uspješan coach postoji velika razlika.
Kada marketing počne određivati vrijednost stručnjaka
Društvene mreže imaju jednu zanimljivu osobinu. Ne prikazuju prosjek, nego ono što najviše privlači pažnju. Zato lako steknemo dojam da su svi uspješni coachevi ujedno i izvrsni influenceri. Govore samouvjereno, objavljuju gotovo svaki dan i uvijek imaju spreman odgovor.
Problem je u tome što algoritmi nagrađuju vidljivost, a ne nužno stručnost. Ne vidimo brojne kvalitetne coacheve koji u tišini rade s klijentima, vode edukacije, pišu knjige ili održavaju radionice. Ne vidimo sate pripreme, godine učenja ni razgovore koji su nekome promijenili život. Vidimo ono što je najlakše prikazati kroz ekran. Zbog toga nije neobično da mnogi budući coachevi zaključe kako nisu dovoljno dobri samo zato što se ne osjećaju prirodno pred kamerom.
Jesmo li slučajno spojili dvije različite profesije?
Smatram da previše očekujemo od jednog čovjeka. Želimo da bude izvrstan coach. Da razumije psihologiju, komunikaciju i rad s ljudima. Istovremeno očekujemo da bude snimatelj, montažer, copywriter, stručnjak za društvene mreže, SEO autor, voditelj newslettera i prodavač vlastitih usluga. Nije čudno što mnogi osjećaju pritisak. Problem nije u tome što su nesposobni. Problem je u tome što pokušavaju uspjeti u nekoliko različitih “profesija” odjednom.
Naravno da je korisno razvijati marketinške vještine. One vam mogu pomoći da više ljudi sazna za vaš rad. Ali bilo bi šteta kada bismo zbog toga zaboravili što je zapravo coaching.
Ono što kamera ne može pokazati
Kamera može prenijeti energiju. Može pokazati vaš stil komunikacije i pomoći ljudima da vas upoznaju. Ali kamera ne može izmjeriti koliko dobro slušate. Ne može pokazati osjećaj sigurnosti koji klijent doživi tijekom razgovora. Ne može prikazati pravo pitanje koje se pojavi nakon nekoliko minuta tišine niti trenutak u kojem osoba prvi put vidi problem iz potpuno nove perspektive.
To su trenuci zbog kojih ljudi dolaze coachu. I upravo su to vještine koje se razvijaju godinama, daleko od objektiva.
Što ako vas kamera plaši?
Ovdje ipak želim napraviti jednu važnu razliku. Ne voljeti kameru nije isto što i bojati se kamere. Postoje ljudi koji se najprirodnije izražavaju pisanjem. Drugi uživaju u radionicama ili individualnim razgovorima. Netko će sat vremena govoriti pred grupom bez ikakvog problema, ali će se osjećati potpuno ukočeno kada uključi kameru na mobitelu. To ne znači da nije stvoren za coaching.
S druge strane, ako vas kamera plaši zato što mislite da niste dovoljno zanimljivi, dovoljno stručni ili dovoljno dobri, možda problem nije u videu. Možda je riječ o unutarnjem kritičaru koji vam govori da prvo morate postati savršeni kako biste imali pravo govoriti. Ako je tako, tada video nije neprijatelj. On je samo ogledalo koje pokazuje nešto što je već bilo u vama.
Bez povjerenja nema klijenata
Često čujem rečenicu: “Bez videa danas nema klijenata.” Ja bih to rekao drugačije.
Bez povjerenja nema klijenata.
Video je jedan od najboljih načina za izgradnju povjerenja, ali nije jedini. Povjerenje se gradi i kvalitetnim člancima, knjigama, podcastima, radionicama, javnim predavanjima, preporukama zadovoljnih klijenata i, prije svega, dosljednim radom.
Dobar marketing može dovesti klijenta do vaših vrata. Samo dobar coaching može učiniti da ih ponovno otvori.
Mislim da je važno ne zamijeniti te dvije stvari.
Kako ja gledam na budućnost?
Vjerujem da će svaki coach u budućnosti trebati pronaći svoj način javne komunikacije. Za nekoga će to biti video. Za nekoga podcast. Netko će izgraditi prepoznatljivost kroz knjige, a netko kroz stručne članke ili radionice. Ne mislim da svi moramo komunicirati na isti način. Mislim da svatko od nas treba pronaći način koji odgovara njegovoj osobnosti i autentično prenijeti ono što zna. To je velika razlika.
Za kraj
Ako jednog dana odlučite snimati videa, neka to ne bude zato što vas je netko uvjerio da bez njih ne vrijedite ili da nikada nećete uspjeti. Neka to bude zato što ste pronašli još jedan način da podijelite svoje znanje i iskustvo s ljudima kojima ono može koristiti.
Jer kamera ne stvara dobrog coacha. Ona samo može pomoći da ga više ljudi upozna.
