U trenucima kada se osjećamo zbunjeno, kada nam nedostaje jasnoće ili jednostavno ne znamo u kojem smjeru krenuti, često pokušavamo osjetiti što nam govori intuicija. I to je sasvim prirodno. Međutim, jedna od stvari koju sam s vremenom počeo sve više primjećivati jest da čuti intuiciju i zaista primiti ono što nam govori nisu ista stvar.
Zapravo, intuiciju često možemo čuti prilično lako. Siguran sam da ste barem jednom doživjeli da vam se neka odlična ideja pojavila potpuno neočekivano, primjerice pod tušem, tijekom šetnje, na izletu ili putovanju ili dok uživate u ispijanju espressa. Niste u tom trenutku pokušavali pronaći odgovor niti ste satima analizirali problem. Jednostavno vam je nešto sinulo i vrlo jasno ste osjećali da je to to.
Možda je bila riječ o ideji vezanoj uz posao, nekoj odluci koju već dugo odgađate ili potpuno novom smjeru o kojem do tada niste ni razmišljali. No, sama (kognitivna) informacija pritom je samo jedan dio iskustva. Uz nju se često pojavi i vrlo specifičan osjećaj jasnoće. Kao da na trenutak ne samo da znate što želite, nego i osjećate kako bi izgledalo živjeti u skladu s tim. Odnosno, barem nam se tako čini u tom trenutku.
A onda se vratite svakodnevnom životu i nakon nekoliko dana taj osjećaj više nije tako snažan. Ideje se još uvijek sjećate. Možda ste je čak negdje i zapisali. Međutim, više nema one jasnoće koja ju je pratila u trenutku kada se pojavila. Ono što vam je prije nekoliko dana djelovalo potpuno prirodno sada ponovno promatrate kroz stare sumnje, pitanja i razmišljanja.
Mnogi u takvim trenucima pomisle da su na neki način izgubili kontakt sa svojom intuicijom. No, ja mislim da se dogodilo nešto drugo.
Čuti intuiciju i primiti intuiciju nije isto
Ajmo ovako...
Zamislite da na putovanju posjetite grad ili zemlju u kojoj odmah osjetite da biste jednog dana mogli živjeti. Dok ste tamo, sve vam djeluje prirodno. Možda čak vrlo jasno možete zamisliti svoj život na tom mjestu i pitate se zbog čega već prije niste napravili neku sličnu promjenu.
A onda se vratite kući i nakon nekoliko dana ponovno ste u svom poznatom okruženju, bavite se istim stvarima i razgovarate s istim ljudima. Onaj osjećaj koji je na putovanju bio toliko snažan počinje gubiti intenzitet. To, naravno, ne znači da ono što ste tamo osjetili nije bilo stvarno. Samo ste se vratili u okruženje koje podržava vaš dosadašnji način života i puno toga u vama ponovno se vraća na poznato.
Mislim da se nešto slično događa i s intuitivnim uvidima. Intuicija nam ponekad na trenutak omogući da vidimo nešto što iz svoje uobičajene perspektive nismo mogli vidjeti. Problem je što često pretpostavimo da je sam uvid dovoljan. Ako smo nešto tako jasno osjetili, očekujemo da će ta jasnoća jednostavno ostati s nama.
No, to se rijetko kada zaista dogodi na takav način.
Zašto?
Zato jer intuitivni uvid nije samo informacija. On sa sobom nosi i određenu kvalitetu iskustva. Ili, kako volim reći, uz informaciju, sa sobom nosi i nove energetske kodove ili obrasce. Upravo zato na trenutak možemo osjetiti potpuno drukčiji odnos prema sebi, nekoj situaciji ili svom životu. Nešto što nam je do jučer djelovalo komplicirano odjednom postane jednostavno. Nešto što smo dugo pokušavali shvatiti odjednom više ne trebamo objašnjavati. Upravo zbog toga takvi trenuci mogu djelovati toliko snažno.
Međutim, to što smo nešto uspjeli osjetiti ne znači nužno da smo to uspjeli i primiti. Drugim riječima, to ne znači da smo u stanju te nove energetske kodove ili obrasce primiti i trajnije zadržati.
I tu dolazimo do razlike koja mi se čini važnom. Čuti intuiciju znači prepoznati informaciju i osjetiti ono što s njom dolazi. Primiti je, barem na način na koji ja koristim taj izraz, znači stvoriti dovoljno unutarnjeg prostora da ono što smo prepoznali dobije priliku ostati s nama i postupno postati dio našeg iskustva.
Stvoriti prostor za ono što je već došlo
Jer u većini slučajeva nije nam potrebna nova informacija, nego više prostora za ono što se već otvorilo. Drugim riječima, više prostora za ono što već pokušava doći do nas.
Upravo je to jedna od glavnih ideja iza retreata Prostor za sebe. Cilj nije nekoliko dana tražiti nove uvide i odgovore, nego se odmaknuti od uobičajenog ritma i stvoriti više prostora za ono što je već prisutno u nama.
Retreat kombinira rad sa Svjetlosnim tijelom i somatsku prisutnost, uz meditaciju, svjesno kretanje, tišinu i vrijeme za sebe. Sve je usmjereno prema tome da ono što je već došlo dobije priliku za dublju integraciju.
Ako osjećate da vam ne treba još jedan odgovor nego malo više prostora za onaj koji ste već dobili, kliknite OVDJE za više informacija o retreatu.
