Ponekad izvana sve izgleda sasvim normalno. I dalje funkcionirate, radite, obavljate svoje obveze.
Ali iznutra osjećate da je nešto završilo.
Stari način više nema istu energiju, a ono novo još ne možete jasno vidjeti.
U novom videu govorim o tome zašto takva razdoblja ne znače nužno da nema novog smjera. Naprotiv, nova jasnoća možda je već prisutna, ali je još pokušavamo prepoznati iz stare verzije sebe.
Ako ste trenutačno negdje između starog i novog, pogledajte video (a ispod je blago uređeni transkript videa).
U nastavku je transkript videa, blago uređen radi lakšeg čitanja.
Blago uređeni transkript videa:
Tijekom svoje coaching prakse puno sam puta radio s ljudima koji su bili u fazama kada su osjećali da im se stari život jednostavno raspada, a novi se još ne nazire. Našli bi se u prostoru u kojem osjećaju da ono staro više ne funkcionira.
To ne mora nužno značiti da su depresivni, nefunkcionalni ili da izvana nešto nije u redu. U većini slučajeva mogli su nastaviti živjeti po starom i nitko oko njih možda ne bi ništa primijetio.
Ali iznutra su osjećali da je nešto staro iscrpilo svoju funkciju. Da više ne ide. Da se moraju sve više grčiti, boriti i truditi kako bi održavali sustav koji im više ne odgovara.
Ipak, ostajali bi u njemu jer se novo još nije jasno naziralo. Čekali bi da se pojavi nešto novo, da dobiju jasniju sliku, neki novi smjer u kojem bi se trebali zaputiti.
No kroz istraživanje tog područja i rad s velikim brojem klijenata, upravo su prijelazna razdoblja bila među najčešćim temama mojih individualnih coachinga, shvatio sam nešto važno.
U trenutku kada se naš stari svijet počne raspadati, kada osjećamo da je nešto zastarjelo, nova jasnoća se zapravo već počinje pojavljivati.
Nova jasnoća dolazi. Drugim riječima, pomalo je iluzoran osjećaj da nam se stari život raspada, da gubimo tlo pod nogama, a da se istodobno ništa novo ne otvara.
Novo se otvara automatski. Nova jasnoća dolazi automatski.
Problem je u tome što tu novu jasnoću često ne možemo prepoznati bez da, kako to volim reći, nastanimo jedan novi energetski prostor koji se stvara u nama.
Taj novi energetski prostor traži da utjelovimo novu verziju sebe. Mogli bismo reći evolutivniju verziju sebe.
Upravo iz te verzije sebe možemo prepoznati novu jasnoću.
Ne možemo je prepoznati koristeći staru vibraciju, staru logiku i staru energiju iz koje upravo pokušavamo izaći i koju želimo otpustiti.
Zato, kada osjećaš da se staro raspada, dobro je znati da je novo već tu.
Jasnoća je već tu.
Samo je možda još ne vidiš jer je promatraš iz istog energetskog prostora iz kojeg si živio dosad.
Dobra je vijest da taj novi energetski prostor ne moramo posebno stvarati. On se već pojavljuje zajedno s novom jasnoćom koja nam dolazi.
Poanta je osvijestiti ga i naučiti kako biti u njemu.
Primjer promjene posla
Recimo da želite promijeniti posao.
Osjećate da vas posao koji trenutačno radite više ne razvija. Obavljate ga bez entuzijazma i nemate osjećaj da vam donosi nešto važno za osobni razvoj.
Možda ga i dalje radite vrlo dobro. Možda nitko izvana niti ne primjećuje da se nešto promijenilo.
Ali iznutra je postalo suho.
Presušila je energija koju ste nekada možda osjećali dok ste radili taj posao ili odlazili na posao.
A onda se kao neka nova jasnoća pojavi ideja da pokrenete vlastiti posao. Primjerice, coaching biznis.
No možda ste u svom dosadašnjem poslu bili ono što bismo kolokvijalno nazvali ziherašem. Možda ste težili stabilnoj firmi, sigurnoj plaći i unaprijed poznatim okolnostima o kojima ne morate previše razmišljati.
S druge strane, vlastiti posao možda traži da možete podnijeti veću razinu neizvjesnosti. Možda i određenu razinu rizika, ulaganja ili donošenja odluka bez garancije rezultata.
Nova ideja vam tako već govori nešto o sljedećem razvojnom ciklusu vašeg života.
Ali sve dok ne utjelovite novu verziju sebe, onu koja se usudi napraviti taj korak, koja se usudi riskirati i koja može bolje držati neizvjesnost, te nove ideje neće vam zvučati dovoljno ozbiljno.
Možete ih čuti. Mogu vam stalno ulaziti u prostor svijesti.
Ali djelovat će daleko.
Možda ćete imati osjećaj: „To nije za mene.“
A možda ni sami nećete znati zašto.
Jedan od razloga može biti upravo to što još niste utjelovili onu verziju sebe koja je potrebna da biste jasnoću koja vam je već dostupna mogli ozbiljno shvatiti i zatim u skladu s njom djelovati.
Jasnoća je često već tu
Zato ću ponoviti glavnu ideju.
Čim se staro počne raspadati, nešto novo već je prisutno u našem životu, često upravo u obliku određene jasnoće.
Ali tu jasnoću uglavnom ne primjećujemo.
Zašto?
Zato što prije toga trebamo nastaniti novi energetski prostor u sebi koji je također već prisutan.
Tek kada počnemo integrirati kvalitete koje taj novi prostor traži od nas, možemo postojeću jasnoću početi doživljavati ozbiljno.
To je zapravo poanta cijele priče.
Upravo zato sam za trenersku verziju TT Mindfulness programa osmislio model koji sam nazvao TIDE.
Njegova je osnovna ideja rad s ljudima koji se nalaze u prijelaznim razdobljima.
Primjerice, osjećaju da se jedno staro poglavlje života zatvorilo. Žele otvoriti novo, ali još ne vide jasno što, kako, gdje i u kojem smjeru.
Model im pomaže prvo istražiti što se zatvara.
Zatim istražiti što se novo otvara u njima kao energetski prostor koji trebaju nastaniti.
I tek nakon toga osvijestiti jasnoću koja je možda cijelo vrijeme već bila prisutna, ali je nisu mogli ozbiljno shvatiti jer još nisu imali dovoljno novih postavki u svojoj svijesti da bi je mogli prepoznati.
Tada se možda počinju povezivati stvari koje prije nisu imale smisla.
„Zato me to privlačilo.“
„Zato mi je ta osoba došla u život.“
„Zato mi je netko govorio upravo o toj temi.“
„Zato su mi određeni ljudi stalno skretali pozornost na nešto slično.“
Prije to možda nismo mogli prepoznati jer smo razmišljali: „Čekaj, to nije za mene.“
Jer iz stare verzije sebe i energetskog prostora koji uz nju vežemo teško možemo ozbiljno doživjeti nešto novo što se sprema ući u naš život, iako je na neki način već prisutno u nama.
