Vjerojatno vam se već dogodilo da tijekom coaching razgovora osjetite kako vas klijent pomalo počinje iritirati. Možda već peti put priča o istom problemu. Svaki put kada se pojavi neka mogućnost za promjenu, on ima deset razloga zbog kojih to nije moguće. Ili jednostavno imate osjećaj da se vrtite u krug i nikamo ne stižete.
I tako vi njega slušate, postavljate pitanja, nastojite biti prisutni, ali negdje u sebi već počinjete razmišljati: „Pa dobro, hoćemo li se više pomaknuti s mjesta?”
Naravno, to mu nećete reći. Barem se nadam. 🙂
Ali činjenica je da vam je postalo nelagodno. Možda ste nestrpljivi, frustrirani ili čak ljuti. I što sada s tim?
Prije svega, nema potrebe da si zbog toga predbacujete. To što ste coach ne znači da ste prestali imati vlastite emocionalne reakcije. Dapače, rekao bih da je puno važnije što ćete s tim emocijama učiniti nego hoće li se one uopće pojaviti.
Jer, vidite, ono što se često dogodi jest da zbog vlastite nelagode počnemo mijenjati način na koji vodimo razgovor, a da toga nismo ni svjesni. Odjednom postavljamo malo sugestivnija pitanja, pokušavamo ubrzati klijenta ili mu nudimo rješenja koja nas zapravo nije ni tražio.
I možda pritom imamo najbolje namjere. Ali jesmo li zaista usmjereni na klijenta ili samo pokušavamo što prije izaći iz situacije koja je nama postala nelagodna?
Jedna mala vježba koju možete isprobati
U TT Coachingu dosta pažnje posvećujemo upravo tome kako coach doživljava sebe tijekom razgovora s klijentom. Jer nije dovoljno samo znati postaviti dobro pitanje. Važno je i primijetiti iz kakvog unutarnjeg stanja to pitanje postavljamo.
Zato bih s vama podijelio jednu jednostavnu mindfulness vježbu koju možete koristiti već tijekom sljedećeg coaching razgovora.
#1 Primijetite što osjećate.
Ne morate ništa posebno analizirati. Samo si priznajte: „Ok, sada sam već pomalo frustriran” ili „Uh, baš me počinje živcirati ovo što govori.” Bez osuđivanja. Osjećate to što osjećate.
#2 Na trenutak obratite pažnju na tijelo.
Možda osjećate napetost u trbuhu, stezanje u prsima ili neki unutarnji nemir. Nemojte odmah pokušavati ukloniti taj osjećaj. Dopustite mu da bude tu.
I dalje možete slušati klijenta. Ne trebate zatvoriti oči, meditirati ili prekinuti razgovor. Dovoljno je da jedan mali dio vaše pažnje bude svjestan onoga što se događa u vama.
#3 Primijetite što vas emocija navodi da učinite.
Ovo mi je posebno zanimljiv dio vježbe. Imate li potrebu prekinuti klijenta? Požuriti ga? Objasniti mu nešto što bi, po vašem mišljenju, već odavno trebao razumjeti?
I onda se zapitajte:
„Želim li sada nešto učiniti zato što mislim da bi to koristilo klijentu ili zato što se ja želim riješiti vlastite nelagode?”
To je zapravo središnje pitanje cijele ove vježbe. Jer nije problem ako želite klijenta nešto pitati, usmjeriti razgovor ili mu ponuditi novu perspektivu. Problem nastaje ako to radite prvenstveno zato što ne možete izdržati vlastitu frustraciju.
#4 Svjesno odaberite kako ćete nastaviti razgovor.
Kada prepoznate vlastitu reakciju, puno je lakše odlučiti kako ćete nastaviti razgovor. Možda ćete postaviti pitanje. Možda ćete s klijentom otvoreno istražiti zašto se stalno vraća na istu temu. A možda ćete jednostavno nastaviti slušati. I to je sasvim u redu.
Ali postoji još nešto što bih volio spomenuti
Nemojte automatski zaključiti da je svaka vaša nelagodna emocija znak nekog vašeg neriješenog problema. Znam da se u svijetu osobnog razvoja često tako razmišlja, ali stvari ipak nisu uvijek tako jednostavne.
Recimo, možda ste frustrirani zato što očekujete da klijent napreduje brže nego što je trenutno spreman. To je svakako nešto što vrijedi osvijestiti. Ali možda ste frustrirani i zato što klijent stalno očekuje da vi donesete odluku umjesto njega. Ili zato što se u vašem odnosu razvila dinamika koju bi bilo dobro malo bolje istražiti.
Drugim riječima, ono što osjećate može vam biti korisna informacija. Samo nemojte odmah pretpostaviti da znate što ta informacija znači.
To što vas klijent iritira ne znači nužno da on radi nešto pogrešno. Ali ne znači ni da je problem automatski u vama. Zato mi je toliko važna ta sposobnost da prvo primijetimo vlastitu reakciju, umjesto da odmah nešto poduzmemo.
I još nešto za kraj...
Nakon coaching razgovora u kojem ste osjetili neku snažniju emocionalnu reakciju, pokušajte odvojiti dvije minute i razmisliti o tome što se zapravo dogodilo. Što ste osjećali? Što ste u tom trenutku poželjeli učiniti? I biste li, sada kada ste malo odmaknuti od situacije, možda postupili drukčije?
Ne morate od toga raditi nikakvu veliku analizu. Ponekad ćete otkriti nešto o vlastitim očekivanjima. Ponekad ćete bolje razumjeti odnos s klijentom. A ponekad ćete shvatiti da ste jednostavno bili umorni, gladni ili da vam taj dan baš nije bio najbolji. I to se događa.
Osobno, puno mi je važnije da coach zna prepoznati vlastitu frustraciju i ne dopusti joj da neprimjetno preuzme razgovor nego da pokušava biti osoba koju nikada ništa ne može izbaciti iz ravnoteže.
Uostalom, i sami znate koliko je ponekad teško biti potpuno prisutan sa sobom, a kamoli još s drugom osobom.
Napomena: Ako je emocionalna reakcija toliko snažna da više ne možete kvalitetno voditi razgovor, primjereno je napraviti kratku pauzu. Ako se slične reakcije često ponavljaju, korisno ih je dodatno istražiti.
Odlomak iz programa TT Coaching - Postani certificirani holistički life coach. Vježba je izvedena iz TT Mindfulness programa i prilagođena coachingu s ciljem razvoja emocionalne svjesnosti i profesionalne prisutnosti.



