Jutros sam nešto razgovarao s jednom klijenticom koja mi je, među ostalim, rekla da je sada, nakon što se fizički i psihički oporavila od zdravstvenog problema koji je imala, konačno shvatila što je bilo u pozadini cijele te priče.

Naravno, ovo je njezino viđenje stvari, a ne neka službena medicinska interpretacija, no ipak mi se učinilo zanimljivim za podijeliti.

Ukratko... ali baš totalno ukratko...

Bila je u životnom razdoblju kada je zbog ljudi oko sebe, djece koja su još išla u osnovnu školu i bolesnog roditelja, praktički svima morala davati svoje vrijeme i pažnju. Za nju samu nije ostajalo gotovo ništa.

U početku je čekala i vjerovala da će se stvari promijeniti. Da će to zahtjevno razdoblje jednom završiti i da će konačno imati malo vremena za sebe. Ali sve se to nekako odužilo. I trajalo, i trajalo...

Postajala je sve nervoznija, iscrpljenija i umornija od svega. Očajnički je željela da je svi barem nakratko puste na miru, ali nikako da dođe do toga. Pokušavala je postaviti granice, no nije uspijevala održati gotovo nijednu koju bi postavila.

Iznutra se raspadala, a izvana su je svi doživljavali kao da mogu tražiti od nje što god požele.

A onda se razboljela. Ne od neke terminalne bolesti, ali dovoljno ozbiljno da joj se život prilično promijenio.

U međuvremenu se oporavila i, kako sama kaže, iscijelila i fizički i psihički.

I sada mi govori kako joj je, iz današnje perspektive, potpuno jasno da je negdje duboko u sebi zapravo željela da joj se zdravlje naruši.

Ne zato što je svjesno željela patiti, nego zato što bi bolest konačno bila nepobitan dokaz da više ne može. Da drugi moraju prestati tražiti od nje ono što više nema snage davati.

To je, naravno, njezino današnje tumačenje vlastitog iskustva, a ne tvrdnja da je svojim željama uzrokovala bolest.

No, ono što mi je još zanimljivije jest njezina sljedeća spoznaja.

Kaže da tek sada jasno vidi kako je cijelo vrijeme imala pravo tražiti prostor i vrijeme za sebe. Da se nije trebala razboljeti kako bi imala opravdan razlog za odmor. I da jednostavno nije trebala prihvaćati sve ono što su joj ljudi oko nje predstavljali kao njezinu obvezu.

Iskreno, ne znam zašto imam potrebu podijeliti ovu priču. Inače to ne činim. Ali baš imam neki jak impuls.