Postoji nešto što me već godinama intrigira kada promatram način na koji ljudi pristupaju vlastitom životu. S jedne strane žele više mira, radosti, slobode i ispunjenja, a s druge strane ulažu golemu količinu energije pokušavajući unaprijed odrediti kako bi njihov život trebao izgledati. Planiraju, analiziraju, predviđaju moguće ishode i pokušavaju pronaći najbolja rješenja. A kada se stvari ne odvijaju prema njihovim očekivanjima, često reagiraju još većom potrebom za kontrolom.
Možda ste i sami primijetili nešto slično. Imate određenu predodžbu o tome što želite ostvariti, kakav život želite živjeti i što bi se trebalo dogoditi da biste konačno bili zadovoljni. Pritom vam se možda čini sasvim logičnim da ćete lakše ostvariti svoje želje ako dovoljno dobro razmislite o svemu, napravite pravi plan i izbjegnete moguće pogreške. Međutim, koliko god se trudili, život se ne odvija uvijek onako kako ste zamislili.
Posebno mi je zanimljivo što se taj obrazac često pojavljuje i kod ljudi koji se godinama bave osobnim i duhovnim razvojem. Možete meditirati, osvještavati vlastite obrasce, mijenjati uvjerenja, razvijati intuiciju i pokušavati se povezati sa svojom unutarnjom mudrošću, a da svemu tome i dalje pristupate s istom potrebom da nešto postignete, ostvarite ili promijenite. Kao da vaš um jednostavno ne može odoljeti iskušenju da preuzme glavnu riječ, čak ni onda kada pokušavate naučiti kako se manje oslanjati na njega.
Nemojte me pogrešno shvatiti. Nemam ništa protiv razmišljanja, planiranja ili postavljanja ciljeva. Naprotiv, smatram ih važnim dijelom svjesnog stvaranja vlastitog života. Međutim, tijekom godina osobnog istraživanja i rada s ljudima sve sam više dolazio do zaključka da se jedan od naših najvećih izazova krije upravo u pretpostavci da na razini svjesnog uma najbolje znamo što nam je potrebno za istinski ispunjen život.
A što ako to nije uvijek tako?
Postoji li u vama mudrost koja zna više od vašeg uma?
U svojoj knjizi Zaboravljeno iskustvo (koju možete besplatno preuzeti) dosta sam se bavio upravo tim pitanjem. Polazio sam od ideje da svatko od nas, osim svakodnevnog svjesnog uma, ima i mnogo dublju dimenziju postojanja koju možemo nazivati Duhom, višom sviješću, unutarnjom mudrošću ili nekim drugim nazivom koji nam je blizak.
Vjerujem da je upravo ta dimenzija povezana s našom istinskom životnom svrhom i iskustvima koja smo došli živjeti. Za razliku od svjesnog uma, koji svoje zaključke uglavnom temelji na prethodnim iskustvima, uvjerenjima i onome što smatra mogućim, naša unutarnja mudrost ima mnogo širu perspektivu našeg života.
Problem je u tome što ste se vjerojatno, kao i većina ljudi, tijekom života naviknuli oslanjati prvenstveno na vlastitu mentalnu logiku. Kada trebate donijeti važnu odluku, pokušavate prikupiti što više informacija, razmotriti sve mogućnosti i pronaći rješenje koje vam djeluje najsigurnije. Naravno, takav pristup ima svoju vrijednost. No istodobno vas može toliko zaokupiti razmišljanjem da počnete zanemarivati ono što osjećate na nekoj dubljoj razini.
Ponekad možda vrlo jasno osjećate privlačnost prema određenom životnom smjeru, ali gotovo istog trenutka pojavljuju se sumnje. Je li to realno? Što ako pogriješite? Kako ćete znati da donosite ispravnu odluku? I prije nego što ste uopće ozbiljnije istražili ono što osjećate, vaš um već ima spreman čitav niz razloga zbog kojih biste trebali odustati.
Upravo tu dolazimo do teme prepuštanja.
Prepuštanje ne znači odustajanje od vlastitog života
Kada spomenem prepuštanje, neki ljudi pomisle na pasivnost, odustajanje od ciljeva ili slijepo vjerovanje da će se stvari same od sebe posložiti. Međutim, takvo shvaćanje nema mnogo veze s onim što pod prepuštanjem podrazumijevam.
Za mene prepuštanje znači svjesno razvijanje odnosa s vlastitim Duhom, odnosno unutarnjom mudrošću, i dopuštanje da njezino vodstvo ima sve važniju ulogu u stvaranju našeg života.
To ne znači da trebate prestati donositi odluke, planirati ili poduzimati konkretne korake prema svojim ciljevima. Naprotiv, i dalje aktivno sudjelujete u vlastitom životu, ali postupno učite prepoznavati razliku između djelovanja koje proizlazi iz straha, potrebe za kontrolom ili ograničavajućih uvjerenja i djelovanja koje dolazi iz dubljeg osjećaja inspiracije i unutarnjeg vodstva.
Ipak, postoji jedna stvar koju smatram posebno važnom. Prepuštanje nije nešto što ćete naučiti samo zato što vam se ta ideja sviđa. Jedno je reći da vjerujete svojoj unutarnjoj mudrosti, a nešto sasvim drugo ostati otvoren njezinu vodstvu kada se životne okolnosti ne odvijaju prema vašim očekivanjima.
Zato prepuštanje promatram kao vještinu koju je potrebno razvijati kroz svakodnevnu praksu.
Četiri načela prepuštanja
U knjizi Zaboravljeno iskustvo predstavio sam praktičan sustav koji sam nazvao Četiri načela prepuštanja. Riječ je o četiri međusobno povezane metode koje vam mogu pomoći da postupno razvijete dublji odnos s vlastitom unutarnjom mudrošću, osvijestite ono što vas udaljava od njezina vodstva i otvorite se životnim iskustvima koja su u većem skladu s vašom istinskom prirodom.
Prvo načelo je namjera prepuštanja. Njime svakodnevno izražavate svoju spremnost da se otvorite vodstvu vlastitog Duha. Pritom nije presudno koristite li naziv Bog, Izvor, viša svijest ili unutarnja mudrost. Važno je da vam taj naziv osobno nešto znači i da kroz njega možete razvijati osjećaj povezanosti s dubljom dimenzijom svojeg postojanja. Namjera prepuštanja pomaže vam da se tijekom dana sve češće prisjetite kako se ne morate oslanjati isključivo na vlastitu mentalnu logiku i da postoji mogućnost drukčijeg pristupa životnim situacijama.
Drugo načelo je meditacija prepuštanja. Riječ je o meditativnoj praksi u kojoj učite nepristrano osjećati ono što se događa u vašem tijelu, bez pokušaja da time upravljate ili svakom iskustvu pridajete neko značenje. To može zvučati vrlo jednostavno, ali pokušajte samo nekoliko minuta mirno sjediti i osjećati vlastito iskustvo bez potrebe da nešto promijenite, analizirate ili zaključite. Vrlo ćete brzo primijetiti koliko je vaš um naviknuo neprestano intervenirati. U kontekstu ove metode, takvo stanje dopuštanja predstavlja način razvijanja povezanosti s vlastitim Duhom.
Treće načelo je otpuštanje ograničavajućih misli i emocija. Tijekom procesa prepuštanja često počinjete jasnije primjećivati vlastite strahove, sumnje i emocionalne reakcije. Ponekad tek tada postanete svjesni koliko vas određena uvjerenja zapravo ograničavaju. Umjesto potiskivanja ili borbe s onim što osjećate, ovom metodom učite svjesno osjetiti neželjenu emociju ili prepoznati ograničavajuću misao, a zatim je prepustiti Izvoru s namjerom njezine transformacije. Za razliku od ostalih načela, ovu metodu primjenjujete prema potrebi, kada primijetite da vas određene misli ili emocije opterećuju i udaljavaju od željenog životnog smjera.
Četvrto načelo je afirmativna molitva. Ona predstavlja poseban oblik svjesnog usmjeravanja uma prema željenim iskustvima, uz uključivanje Boga, odnosno Izvora, kao aktivnog sudionika u njihovom stvaranju. Za razliku od klasičnog molitvenog pristupa u kojem nešto tražite, ovdje svoju namjeru izražavate afirmativno, kao da se ono što želite već događa. U kontekstu prepuštanja, afirmativnom molitvom dodatno učvršćujete svoju namjeru da živite u skladu s vodstvom vlastite unutarnje mudrosti.
Ove četiri metode međusobno se nadopunjuju. Njihova svrha nije da vam omoguće još bolju kontrolu nad životom, nego da postupno počnete mijenjati odnos prema sebi, vlastitim mislima, emocijama i mogućnostima koje vam se otvaraju.
A što ako vas vaša unutarnja mudrost želi povesti nekim drugim putem?
Ovdje dolazimo do možda najzanimljivijeg dijela cijelog procesa prepuštanja.
Pretpostavimo da imate određenu želju koju biste voljeli ostvariti. Možda želite promijeniti posao, ostvariti kvalitetniji partnerski odnos, pokrenuti vlastiti projekt ili jednostavno živjeti s više slobode i unutarnjeg zadovoljstva. Vrlo je vjerojatno da već imate određenu predodžbu o tome kako bi se ta želja trebala ostvariti. Možda ste čak razradili nekoliko mogućih scenarija i prilično jasno znate koji biste ishod smatrali uspjehom.
No jeste li se ikada zapitali koliko su te predodžbe zapravo ograničene vašim dosadašnjim iskustvima?
Naime, svjesni um može zamišljati različite mogućnosti, ali pritom se uglavnom oslanja na informacije kojima već raspolaže. Drugim riječima, često pokušavate osmisliti svoju budućnost na temelju onoga što već poznajete.
A što je s mogućnostima koje još ne možete ni zamisliti?
Upravo je to jedna od ideja koja me najviše privlači kod prepuštanja. Ako prihvatite mogućnost da vaša unutarnja mudrost ima širu perspektivu vašeg života, tada postaje sasvim razumljivo da vas njezino vodstvo ponekad može odvesti u smjeru koji niste planirali ili koji vam se na prvi pogled čak čini nelogičnim.
Naravno, ovdje se ne radi o tome da svaki neobičan impuls trebate smatrati porukom svojeg Duha ili da biste trebali zanemariti zdrav razum. Razvijanje odnosa s unutarnjom mudrošću zahtijeva svjesnost, iskustvo i sposobnost razlikovanja stvarne unutarnje inspiracije od vlastitih strahova, želja i očekivanja.
Međutim, vjerujem da je jednako važno ostaviti prostor za mogućnost da ono što trenutačno smatrate najboljim rješenjem možda nije jedino, a ponekad ni najbolje rješenje za vas.
Želite li se zaista prepustiti ili samo želite da se ostvare vaša očekivanja?
Tijekom godina primijetio sam još jednu zanimljivu pojavu. Kada ljudi počnu istraživati prepuštanje, često vrlo brzo razviju nova očekivanja. Žele osjetiti jasnije vodstvo, dobiti određene znakove, pronaći odgovore na svoja pitanja ili primijetiti konkretne promjene u životu.
A kada se ništa od toga ne dogodi onako kako su zamislili, počinju sumnjati u cijeli proces.
Ponekad se čak i duhovna praksa pretvori u još jedan pokušaj kontroliranja stvarnosti. Umjesto da se zaista otvorite vodstvu vlastite unutarnje mudrosti, možda ćete nesvjesno pokušavati navesti tu mudrost da vam pomogne ostvariti upravo ono što ste unaprijed zamislili.
I tu dolazimo do jedne prilično neugodne spoznaje. Možete godinama govoriti o povjerenju u život, intuiciji i duhovnom vodstvu, a da istodobno vrlo teško prihvaćate mogućnost da se stvari odvijaju drukčije od vaših očekivanja.
Za mene je upravo to jedno od najvažnijih područja rada na prepuštanju. Ne radi se o tome da se morate odreći svojih želja, nego da postupno razvijate spremnost preispitati vlastite predodžbe o tome kako bi se te želje trebale ostvariti.
Možda ćete pritom otkriti da su neke vaše želje mnogo dublje nego što ste mislili. A možda ćete shvatiti da ste se godinama trudili ostvariti nešto što zapravo više nije u skladu s osobom kakva ste danas.
U oba slučaja riječ je o vrijednim spoznajama koje teško možete doživjeti ako svojem umu neprestano dopuštate da unaprijed određuje što je za vas moguće, poželjno ili ispravno.
Možda ne morate znati svaki sljedeći korak
Volio bih da nakratko razmislite o nekom području svojeg života u kojem već dugo pokušavate nešto promijeniti. Možda je riječ o odnosu, poslu, osobnom razvoju ili nekoj želji koju već godinama nosite u sebi.
Vjerojatno ste do sada mnogo puta razmišljali o tome što biste trebali učiniti. Možda ste pokušali različite pristupe, tražili savjete, mijenjali planove ili jednostavno čekali pravi trenutak.
A sada se zapitajte nešto drugo. Što bi se promijenilo kada biste, barem nakratko, prestali pokušavati unaprijed osmisliti cijeli put i umjesto toga otvorili prostor za mogućnost da postoji i nešto što trenutačno ne vidite?
Ne morate odmah pronaći odgovor. Zapravo, možda je upravo potreba za brzim odgovorom ono što biste prvo trebali malo bolje istražiti.
Jedna od temeljnih ideja koje sam želio prenijeti svojom knjigom Zaboravljeno iskustvo jest da vaš život možda ima mnogo veći potencijal od onoga koji ste trenutačno u stanju zamisliti iz perspektive vlastitih uvjerenja, iskustava i očekivanja.
Vjerujem da prepuštanje vodstvu unutarnje mudrosti predstavlja jedan od načina na koji se tom potencijalu možete postupno otvarati. Naravno, o svemu tome mnogo je lakše razmišljati nego to zaista primjenjivati u svakodnevnom životu. Upravo zato u knjizi nisam želio ostati samo na filozofskim razmatranjima, nego sam predstavio konkretne metode i vježbe koje vam mogu pomoći da prepuštanje počnete istraživati kroz vlastito iskustvo.
Osim detaljnog opisa četiriju načela prepuštanja, knjiga donosi i praktične procese za istraživanje vlastite životne svrhe, prirodnih talenata i sposobnosti te osvještavanje onoga što u dubini sebe zaista želite živjeti.
Ako vas privlače teme unutarnjeg vodstva, životne svrhe i svjesnog stvaranja vlastitog života, pozivam vas da je pročitate i sami istražite koliko vam takav pristup može biti koristan.
