Živimo u društvu koje nas od najranijih dana “programira” na način da postoje određeni standardi kojima bismo svi trebali težiti ako se želimo osjećati uspješnima i opravdati razlog svojeg postojanja.

S obzirom da se takvo “programiranje” svijesti događa vrlo rano u životu svakog pojedinca – dok još nismo u mogućnosti kritički preispitivati utemeljenost stavova koje bezuvjetno prihvaćamo – mi putujemo kroz život prepuni “tuđih” stavova i uopće nismo svjesni zašto i kako se događaju razne situacije koje, u biti, ne želimo te zašto u naš život ulaze ljudi koje, u biti, nikada ne bismo pozvali.

Glavni problem je što ne razumijemo da je više od 98 posto naših svakodnevnih izbora uvjetovano “programima” koje su nam drugi usadili i upravo nam takvi programi ne dopuštaju da vidimo stvarnost onakvu kakva ona jest (oslobođenu naših nesvjesnih projekcija).

Ako malo pažljivije razmislite ili, bolje reći, osjetite, više od 98 posto vaše mentalne aktivnosti rezultat je MISLI KOJE DOSLOVCE DOLAZE SAME OD SEBE. Vi samo mislite da ih mislite, dok se, u osnovi, radi se o “programima” koji se automatski odvijaju u vašem umu i na koje vi uopće ne možete utjecati.

Budući da nemamo dovoljno odmaka od tih programa, umjesto da ih tretiramo samo poput misli koje teku po već zadanoj matrici, mi ih obrađujemo kao STVARNE ČINJENICE i sukladno tome donosimo svoje izbore i odluke.

 

Evo i dokaza…

 

Zatvorite oči i promislite o broju 1, zatim o broju 2, zatim o broju 3 … i sve tako dok ne dođete do broja 10. Ako ste slijedili moju uputu, za izvođenje navedenog trebalo vam je minimalno desetak sekundi, zar ne?

Kad nešto zaista mislite (za razliku od stanja kada “misao dolazi sama od sebe”), potrebna vam je minimalno jedna sekunda da biste mogli procesirati jednu misao – to se događa onda kada zaista razmišljamo!

Uzimajući u obzir razne vrste naših umnih aktivnosti, stručnjaci tvrde ljudi u prosjeku dnevno “pomisle” između 40 000 i 80 000 raznih misli.

Jedan sat sastoji se od 3600 sekundi. Ako uzmemo najkonzervativniju procjenu broja misli koje dnevno prođu kroz naš um – 40 000 – te isti broj podijelimo s brojem 3600 (broj sekundi u jednom satu), dobivamo rezultat od 11 sati i 11 minuta.

Drugim riječima, kada bismo zaista mislili onako kako mi inače mislimo da mislimo, minimalno 11 sati u danu ne bismo bili sposobni raditi ništa drugo nego samo sjediti i misliti.

Navedeno jasno pokazuje kako ipak većina naših misli dolazi sama od sebe dok mi samo mislimo da mislimo te ne razlikujemo proces razmišljanja (koji traži barem jednu sekundu po promišljenoj misli) od puke mentalne aktivnosti koja nastaje kao posljedica automatskog odvijanja naših nesvjesnih mentalnih “programa”.

 

***

Na isti način tretiramo i svoje emocije i umjesto da ih vidimo samo kao emocije koje putuju kroz nas, mi ih obrađujemo kao činjenice i reagiramo sukladno prirodi emocije.

Na takav način naši nesvjesni programi te emocije koje proizvode takvi programi upravljaju našim svakodnevnim izborima i odlukama, a mi samo “putujemo” kroz život tračnicama koje su drugi odredili.

Sve dok nasjedamo na priču koju nam stvaraju “misli koje misle same sebe” te sve dok svoje emocije poistovjećujemo sa činjeničnim stanjem, mi ne dopuštamo sebi rasti na način kako smo stvoreni rasti.

 

Sjemenka žira stvorena je da bi postala hrast. Ne postoji ništa više niti bolje za nju nego da postane stablo hrasta. Ona u sebi već ima “kod” koji predstavlja vrstu karte s opsežnom legendom koja sadrži put do najvišeg stupnja ostvarenja onoga što ona, u osnovi, jest te može postati.

 

Međutim, sve dok ne osvijestimo svoje uobičajene “misli koje dolaze same od sebe” kao i emocije koje smo proglasili činjenicama, “karta našeg najvećeg potencijala” koja sadrži jasne “upute” što je to što predstavlja najbolju verziju nas samih i kako do nje doći, morat će biti u stanju mirovanja jer joj ne dajemo ni dovoljno pozornosti ni dovoljno prostora.

 

VAŠA NAJBOLJA VERZIJA SEBE

=

SAMO VI + NITKO DRUGI 🙂

 

PODIJELI: