Naš je um savršena “tvorevina” koja doslovce može misliti neograničeni broj različitih misli. Međutim, gledajući iz perspektive stvaranja sretnog života, postoje samo dvije vrste misli:
- misli koje se temelje na Ljubavi i
- misli koje se ne temelje Ljubavi.
Pod pojmom Ljubav, u kontekstu ovog članka, ne podrazumijevam emociju koja se pod određenim uvjetima javlja u našem tijelu, već “nešto” što je stalno prisutno duboko u svakome od nas, neovisno o našim izborima i sklonostima. Ljubav je ono što mi uistinu jesmo. U pitanju je naš istinski Identitet. Ona je “ljepilo” koje cijeli svemir drži na okupu. Ona je naša duhovna priroda – ono što mi uistinu jesmo kada skinemo sve maske i uloge koje smo svjesno ili nesvjesno izabrali kako bismo se osjećali sigurnijima, posebnijima i prihvaćenijima. Ona je strast koja se probudi u našem srcu kada osvijestimo razlog zbog čega smo uopće došli na ovaj svijet.
Ljubav je duhovna esencija koja je stalno i bezuvjetno prisutna u našem srcu i jedino misli koje se temelje na Ljubavi predstavljaju naše stvarne misli. Sve ostale misli samo su halucinacije.
Nažalost, većina naših misli puke su halucinacije. Ne temelje se na Ljubavi. Uglavnom se temelje na mišljenjima drugih. Često su proizvod želja i očekivanja koja su nam stvorili drugi. Ponekad ih stvaramo s namjerom da postanemo bolji i veći u očima drugih, a ponekad predstavljaju naš pokušaj da se osjećamo sigurnijima u “opasnom” i nepredvidivom svijetu u kojem živimo.
Međutim, takve nas misli (halucinacije), čak i ako nam pođe za rukom realizirati ono što smo željeli, u konačnici ostavljaju praznima i razočaranima. Možda i uspijemo ostvariti svoj cilj, ali ne i ono radi čega što smo se zapravo uputili u ostvarenje tog cilja.
Halucinirati znači vidjeti, čuti ili mirisati nešto što ne postoji. To ne znači da halucinacija, poput sna, nije privremeno stvarna u svijetu osobe koja halucinira, no čim osoba prestane halucinirati ona ugleda stvarnost onakvu kakva jest. Halucinacija je uvijek fiktivna i nema uporišta u stvarnosti.
Primjerice, sve dok vjerujemo da nam netko ili nešto u ovom svijetu može dati nešto što će nas zaista trajno ispuniti, pružiti nam stvarnu sigurnost i učiniti naš život sretnim, mi samo haluciniramo.
Jedino nam sustav misli koji se temelji na Ljubavi može omogućiti da iskusimo istinsku sreću, sigurnost i ispunjenje u ovom svijetu.
Zašto?
Zato što je jedan od temeljnih operativnih načela Ljubavi širenje.
Dok se naše misli temelje na Ljubavi, one predstavljaju Ljubav i njezin su prirodni produžetak – za razliku od haluciniranja gdje umjetno proizvodimo misli kako bismo ispunili potrebe koje zapravo ne postoje.
Budući da Ljubav samo jest i neprekidno se širi, ne traži ništa i samo daje, misli koje se temelje na Ljubavi omogućuju Ljubavi da se izražava (širi) kroz nas. Što više dopuštamo Ljubavi da se izražava kroz nas (misleći misli koje se temelje na Ljubavi), mi se osjećamo povezaniji sa samima sobom i prati nas snažan osjećaj smisla i svrhe.
Za razliku od haluciniranja, koje nas uvijek ostavlja praznima, Ljubav nam stalno otvara nova vrata i nove dimenzije za koje prije nismo ni znali da postoje i koje nam omogućuju radost i mir.
„Oče, neka bude volja Tvoja ” ne znači ništa drugo nego izražavanje naše namjere da misli koje mislimo budu prirodni produžetak Ljubavi kojoj time dopuštamo da se kroz naš um očituje u stvarnosti koju vidimo ispred sebe.
***
Nažalost, ne postoji katalog misli koje su same po sebi utemeljene na Ljubavi već su misli koje se temelje na Ljubavi one misli koje smo svjesno stavili na raspolaganje Ljubavi te su posljedica naše namjere i truda da stavimo sebe na raspolaganje Ljubavi.
***
Ako se, primjerice, osjećate uplašenima za svoju budućnost i molite se Bogu da vas čuva i vodi, vaša molitva zapravo predstavlja halucinaciju, a ne stvarnu misao.
Zar zaista mislite da vas je, u stvarnosti, Bog ikada napustio i ostavio na milost i nemilost prevrtljivoj i nepredvidivoj budućnosti?
Vi samo halucinirate da vas je Bog napustio pa ste proizveli iluzornu potrebu da ga, služeći se molitvom, iznova “nagovarate” da razmotri vaše molbe te vas čuva i vodi. U tom slučaju, vi ne stavljate Ljubavi na raspolaganje svoje misli već vaša uplašenost proizlazi iz misli koje su utemeljene na vašim strahovima.
Drugim riječima, umjesto Ljubavi, svoje ste misli stavili na raspolaganje strahovima.
Glavni razlog zašto se, u konkretnom primjeru, osjećate uplašenima i nezaštićenima nije u tome što vas je Bog možda zaboravio i ne mari za vas, već u tome što ste vi zaboravili da je Bog uvijek s vama i da zna što vam zaista treba prije negoli uopće postanete svjesni da vam to treba.
Stoga je molitva koju sam naveo kao primjer čista halucinacija. Ne radi se o nečem što je na bilo koji način negativno ili loše, već je u pitanju halucinacija.
Vama, u stvarnosti, ne treba Božje vodstvo i zaštita, jer to već imate samo što toga niste svjesni. Drugim riječima, vama treba nešto što će vas probuditi iz sna (halucinacije) u kojem samo sanjate da vas je Bog napustio i prestao vam pružati vodstvo i zaštitu.
Vama trebaju stvarne misli, a ne halucinacije!
Stvarna je samo Ljubav i misli koje iz nje proizlaze, a sve ostalo je halucinacija.