Zadnjih nekoliko godina doista se može primijetiti kako sve veći broj ljudi želi pronaći odgovor na pitanje što je njihova životna svrha te kako doći do posla i stila života koji je u skladu s njihovom svrhom.

Međutim, prije negoli uopće izdvoje dovoljno vremena kako bi osvijestili esenciju svoje svrhe, većina ljudi sklona je vjerovati kako već znaju vrstu posla koji bi ih zaista veselio kao i način življenja koji bi im najviše odgovarao.

Skloni su odmah započeti postavljati ciljeve (privatne i poslovne) i poduzimati praktične korake kako bi njihovi ciljevi što prije ugledali svjetlo dana – ipak su nadahnuti svojom svrhom.

No, već nakon kratkog vremena, uglavnom shvate da su se zapetljali iako ne shvaćaju ni kako ni zašto…

Glavni je razlog toga, u većini slučajeva, što su na listi prioriteta svojoj formi izražavanja pridali veću važnost negoli esenciji svojeg izražavanja (za više informacija o ovom fenomenu – forma vs. esencija – zavirite u moju knjigu Zaboravljeno iskustvo).

Drugim riječima, razni načini izražavanja njihove svrhe (forma) postanu im važniji negoli ono što žele izraziti kroz te načine (esencija). Zbog velike usmjerenosti na formu, izgube osjećaj za esenciju. Čak i ako uspiju realizirati formu, i dalje ne osjećaju ono ispunjenje i snažni osjećaj smisla koji su očekivali iskusiti. Usmjeravaju li se samo na formu životne svrhe, javlja se dodatni problem. Naime, ako na putu ostvarenja svojih ciljeva shvate da neće moći doći do ciljeva koje žele (forma) postaju skloni odustajanju od življenja svoje svrhe i započnu se kompromitirati načinom života koji nije „njihov“.

Ako, primjerice, osjećate da je, među ostalim, vaša svrha pomoći ljudima kako biste im pomogli smanjiti bol koju osjećaju (esencija), to ne znači da je, primjerice, liječnički posao (forma) jedini način kako možete izraziti određenu esenciju koju osjećate. Postoje razne djelatnosti i zanimanja čija je glavna svrha olakšati ljudima život i pomoći im prebroditi određene životne izazove na lakši i ugodniji način – smanjiti im bol. Istu esenciju možete izražavati svakodnevno prilikom interakcije s ljudima.

Međutim, ako ste usmjereni samo na formu izražavanja te formu stavite ispred esencije (a naš um je često sklon tome), vaša esencija će „presušiti“ te ćete se samo zapetljati u razne kreativne igre ega. Umjesto liječnika koji je u medicinu krenuo kako bi istinski bio od pomoći ljudima koji ga trebaju, bez esencije, postat ćete prazna forma koja vrši funkciju liječnika i koja je opterećena samo svojim, primjerice, ugledom i statusom.

Umjesto osobe koja je, primjerice, u politiku (forma) prvenstveno ušla kako bi utjecala na stvaranje određenih društvenih promjena u koje istinski vjeruje, bez esencije, postat ćete samo političar koji se igra igre moći, utjecaja i zadržavanja pozicije.

Dakle, postoje neograničeni načini izražavanja esencije vaše svrhe, no istodobno postoji i jedna druga bitna stavka – koju ljudi često zaborave – i svodi se na sljedeće…

Da biste mogli stalno izražavati esenciju svoje svrhe (čitaj: živjeti u skladu sa svojom životnom svrhom) nužno je što češće biti usklađen s esencijom svoje svrhe – a to traži vrijeme, angažman i redoviti mentalni trening.

Biti usklađen s esencijom svoje svrhe nije samo odluka koja se jednom donose već se radi o nečem na čemu treba neprekidno raditi jer društvena struktura našu pozornost stalno usmjerava prema formi.

Gledajući s aspekta vaše životne svrhe, mogli bismo slobodno reći kako nije toliko bitno što radite (forma), koliko je bitan vaš odgovor na pitanje zašto radite to što radite (esencija).

Zašto?

Jer što ste usklađeniji s esencijom svoje svrhe te redovno održavate svoju usklađenost s istom, sve jasnije ćete započeti „vidjeti“ razne načine izražavanja svoje svrhe (forma) koji su prilagođeni upravo vašim specifičnim uvjetima i stadiju razvoja vaše svijesti.

Dakle, ostvarenje forme nije jamstvo da ćete svoju esenciju uspjeti izražavati kroz tu formu. Forma nije sama sebi svrha već samo služi kako biste mogli izraziti esenciju kroz nju. Da biste svoju esenciju mogli izraziti kroz adekvatnu formu, nije dovoljno samo stvoriti adekvatnu formu već je potrebno biti i adekvatna osoba – osoba koja je usklađena s esencijom svoje svrhe.

Nije samo dovoljno pojaviti se u pravo vrijeme na pravome mjestu već je potrebno biti „prava“ osoba koja je u pravo vrijeme na pravom mjestu.

PODIJELI: