Da, može ih imati. Rijetko, ali događa se.
Ponekad ljudi primijete pojačanu zabrinutost. Ili im se čini da im je um nemirniji nego prije. Takva stanja obično traju kratko, ali mogu djelovati zbunjujuće – pogotovo ako netko očekuje da će mu Mindfulness odmah donijeti mir i tišinu.
Zato je važno razumjeti: nije Mindfulness taj koji stvara zabrinutost ili nemir. On ih samo brže i jasnije razotkriva.
Mindfulness ti pomaže da vidiš ono što je ionako već prisutno u tebi – samo potisnuto, prekriveno svakodnevnim ometanjima, obavezama i bježanjem od sebe.
Ta zabrinutost bi, i bez Mindfulnessa, kad-tad isplivala na površinu – samo možda u težem obliku. A taj nemir u umu bi se ionako pojavio – s Mindfulnessom ili bez njega. Samo bi se to dogodilo kasnije – u nekom životnom razdoblju kada tvoja uključenost u vanjski svijet oslabi, a pažnja se prirodno počne okretati prema unutra. Tada bi ga dočekao/la nespreman/na – i vjerojatno u još težem obliku.
Ako tražiš rješenje koje ti donosi transformaciju bez da išta neugodno ispliva na površinu – možda nije transformacija ono što stvarno tražiš.
No važno je imati na umu i sljedeće:
Nitko od nas ne može pobjeći od svojih unutarnjih demona. Možemo ih ignorirati, možemo bježati… ali oni nas kad-tad sustignu. A što duže bježimo, to njihovi “zubi” dublje grizu, a ožiljci postaju veći.
Nitko od nas ne može pobjeći od svojih unutarnjih demona. Možemo ih ignorirati, možemo bježati… ali oni nas kad-tad sustignu. A što duže bježimo, to njihovi “zubi” dublje grizu, a ožiljci postaju veći.
I zato nije stvar u tome da Mindfulness nešto pogoršava – već u tome da živimo u kulturi koja nas stalno potiče da guramo pod tepih sve što nam je neugodno, nepoznato ili teško.
Ukratko?
Sve što doista vrijedi i ima moć dubinske transformacije može imati i neugodne nuspojave. Isto vrijedi za sport, terapiju, duboke odnose… pa tako i za Mindfulness.
Ako želiš 100% “ziher” rješenje, Mindfulness možda ipak nije za tebe.
Ideja iz TT Mindfulness programa
