Jedan od najvećih izazova svakog holističkog coacha jest sklonost projiciranju vlastite istine na klijentovu situaciju.
Pojasnit ću vam…
I coach je samo čovjek. Kroz vlastita iskustva, refleksiju i učenje prirodno dolazi do određenih zaključaka o životu, odnosima i izborima.
I tada coach, često nesvjesno, počne unositi vlastite zaključke u rad s klijentom – s iskrenom namjerom da mu pomogne.
No tu leži velika zamka.
Svaka osoba je svoj svijet. Naša istina nije nužno i klijentova istina.
Bit holističkog coachinga nije u tome da klijent slijedi naše zaključke, nego da dobije prostor u kojem može jasno čuti sebe.
To ne znači odricanje od znanja ili iskustva, nego spremnost da ih ne stavljamo ispred klijentovog unutarnjeg procesa.
Evo primjera…
Klijent govori o nezadovoljstvu u poslu i razmišlja o promjeni karijere. Coach je sam prošao sličnu fazu i u sebi već ima jasnu sliku što bi imalo smisla učiniti. Ako nije dovoljno svjestan tog unutarnjeg zaključka, on se lako provuče kroz (1) pitanja, (2) ton glasa ili (3) reakcije koje nesvjesno usmjeravaju klijenta.
Kada coach ostane uz klijenta bez potrebe da zna ili vodi, pažnja se vraća na ono što se u klijentu stvarno događa – gdje se otvara, gdje se zatvara, što osjeća dok govori o različitim opcijama.
U tom prostoru klijent ne dobiva tuđu istinu, nego pristup vlastitoj.
Evo još jednog primjera…
Klijent prolazi kroz krizu u odnosu i razmišlja o rastavi. Coach je sam prošao kroz razvod i iz tog iskustva izvukao jasne zaključke o tome što je ispravno, zdravo ili nužno učiniti.
Bez dovoljno svjesnosti, ti se zaključci mogu početi pojavljivati kroz (1) pitanja koja potiču razdvajanje, (2) kroz naglašavanje olakšanja nakon rastave ili (3) kroz suptilno umanjivanje klijentove ambivalentnosti.
Kada coach ostane uz klijenta bez potrebe da potvrdi vlastiti put, fokus se pomiče s odluke na proces. U središtu su osjećaji koje klijent nosi, unutarnji konflikti, strahovi i neizgovorene želje koje se pojavljuju dok razmišlja o ostanku ili odlasku.
U tom prostoru odluka ne dolazi zato što „tako treba“, nego zato što je klijent čuo sebe dovoljno jasno da zna što je za njega istinito.
I zato često volim reći da se osnovne tehnike coachinga mogu usvojiti u relativno kratkom vremenu – otprilike kroz dvije do tri godine prakse.
Ono što dolazi nakon toga ne tiče se toliko novih alata, nego sve suptilnijih razlika u načinu slušanja, prisutnosti i reagiranja.
Te se finese ne mogu preskočiti niti ubrzati. One se razvijaju s vremenom, iskustvom i spremnošću da stalno iznova promatramo vlastiti rad.
Razlika između iskusnog coacha i onoga koji je tek na početku nije toliko u poznavanju modela i tehhika, nego u tim sitnim pomacima koje je teško objasniti, a lako osjetiti u radu s klijentom.
I baš te finese, iako tihe i nenametljive, često čine ključnu razliku.
Upravo zato napredniji moduli za edukaciju coacheva više djeluju poput satova u zen stilu negoli poput klasične edukacije.
Ideja iz TT Coaching; postani holistički coach programa
