Kad osjetimo da se u našem životu nešto počinje mijenjati, često želimo što prije pronaći neki smjer. Želimo donijeti odluku, razumjeti što se događa ili barem imati osjećaj da nam je jasnije kamo idemo.
Problem je u tome što dublje unutarnje promjene rijetko slijede tako uredan redoslijed. Često prvo osjetimo da nešto više nije kao prije, a tek mnogo kasnije razumijemo što se zapravo mijenja. Ono staro više nas ne privlači na isti način, dok ono novo još ne možemo jasno prepoznati.
U takvim razdobljima nije najvažnije odmah pronaći odgovor. Važnije je primijetiti što se u nama već mijenja: što gubi snagu, što nam više ne odgovara i gdje se počinje pojavljivati nešto novo, iako to još ne možemo jasno definirati.
Iz te ideje razvio sam TIDE model, koji je dio trenerske verzije TT Mindfulness programa i namijenjen je radu s ljudima koji osjećaju da se jedno životno razdoblje privodi kraju, dok novo još nije sasvim jasno.
Naziv TIDE čine četiri procesa:
T: Track what is receding (prati ono što se povlači)
I: Inhabit the in-between (ostani u prostoru između)
D: Discern what is emerging (razluči ono što izranja)
E: Embody what feels alive (utjelovi ono što osjećaš kao živo)
Na prvi pogled moglo bi se činiti da je riječ o četiri uzastopna koraka. No, TIDE ne zamišljam kao formulu koju trebamo uredno proći od T do E. Više ga vidim kao način promatranja onoga što nam se događa dok se naš odnos prema vlastitom životu mijenja.
Promjena životnog smjera nije samo prijelaz iz staroga u novo. To je razdoblje u kojem istodobno možemo primijetiti da nešto što nam je donedavno bilo važno postupno gubi snagu, dok se neki novi interesi, potrebe ili smjerovi tek počinju pojavljivati.
Upravo zato taj prostor između staroga i novoga nije nešto što trebamo što prije preskočiti. Ako prebrzo krenemo tražiti novi odgovor, lako previdimo ono što se u nama već počelo mijenjati. A tada postoji opasnost da novi smjer počnemo tražiti iz iste slike o sebi koju upravo prerastamo.
Mindfulness nam pritom može pomoći da te promjene prepoznamo prije nego što požurimo donositi zaključke o njima.
T: Track what is receding (prati ono što se povlači)
Velike životne promjene ne počinju uvijek jasnom odlukom. Često ih najprije primijetimo kroz male pomake u načinu na koji doživljavamo vlastiti život.
Nešto što nas je prije pokretalo više nema jednaku snagu. Uloga koju smo godinama prirodno nosili počinje nas zamarati. Odnos, posao, cilj ili način života možda se izvana nisu nimalo promijenili, ali naš odnos prema njima više nije isti.
TIDE ne polazi od toga što bismo trebali promijeniti, nego od onoga što nas u životu više ne pokreće na isti način kao prije.
Možda još uvijek radimo isti posao, družimo se s istim ljudima ili slijedimo cilj koji smo si davno postavili. Izvana se ništa posebno nije dogodilo, ali iznutra više nije isto. U toj fazi nije cilj odmah donijeti odluku, nego jasnije prepoznati što se postupno povlači.
Da bismo to mogli prepoznati, važno je neko vrijeme promatrati vlastito iskustvo bez potrebe da ga odmah tumačimo ili mijenjamo.
U TT Mindfulness pristupu jedan od osnovnih "sastojaka" svjesne pozornosti (mindful attention) jest neutralno promatranje (neutral observation). Riječ je o sposobnosti da najprije jasno primijetimo ono što se događa, bez potrebe da odmah interveniramo, prosuđujemo ili donosimo odluke.
To je važno jer činjenica da nas neki posao, odnos, uloga ili cilj više ne pokreće kao prije ne znači nužno da je s njim nešto pogrešno. Možda se jednostavno promijenio naš odnos prema tome.
I: Inhabit the in-between (ostani u prostoru između)
Jedan od zahtjevnijih dijelova takvih životnih promjena nastupa kada već osjećamo da se udaljavamo od staroga, ali još ne znamo što dolazi nakon toga. Takva neizvjesnost lako stvara potrebu da što prije pronađemo novi odgovor. Počinjemo razmišljati o novom poslu, novom odnosu, novom cilju ili novoj verziji sebe, samo kako bismo ponovno imali osjećaj sigurnosti i smjera.
TIDE zato ne pokušava što prije prijeći preko tog razdoblja, nego ga promatra kao važan dio same promjene. Više se ne pitamo samo što slijedi, nego možemo li neko vrijeme ostati bez jasnog odgovora.
Ovdje je važno napraviti jednu razliku.
To nije pasivno čekanje. Riječ je o sposobnosti da ostanemo prisutni uz vlastito iskustvo i onda kada još ne znamo kamo će nas ono odvesti.
U TT Mindfulness programu svjesna pozornost uz neutralno promatranje uključuje i dopuštanje (allowing) te nježnost (gentleness). To znači dopustiti iskustvu da neko vrijeme bude takvo kakvo jest, bez dodatnog pritiska da ga što prije promijenimo.
U prijelaznim razdobljima rečenica „Još ne znam” zato ne mora značiti da smo izgubljeni. Može jednostavno značiti da još nemamo dovoljno informacija da bismo znali.
D: Discern what is emerging (razluči ono što izranja)
Kada malo usporimo i prestanemo svaku neizvjesnost odmah pretvarati u problem koji treba riješiti, lakše počinjemo uočavati ono što se pojavljuje u pozadini. Ti su znakovi često vrlo suptilni. Možda nam se pažnja stalno vraća određenoj temi. Počinje nas zanimati nešto čemu prije nismo pridavali veliku važnost. Privlači nas drukčiji način života ili rada. Neka se ideja uporno vraća. Nakon određenih razgovora, aktivnosti ili susreta osjećamo više energije, znatiželje ili unutarnje živosti.
Zbog toga treće slovo TIDE modela ne označava decide (odluči), nego discern (razluči).
Nije svaka nova ideja znak novog životnog smjera. Neke se javljaju zato što nam je dosta trenutačne situacije. Neke su kratkotrajni entuzijazam. Neke predstavljaju pokušaj da pobjegnemo od neizvjesnosti.
Nije dovoljno pitati se samo što želimo. Važno je primijetiti i koje nam se teme, ideje ili mogućnosti u posljednje vrijeme sve češće pojavljuju u mislima i privlače našu pažnju. Tu mindfulness postaje posebno koristan jer nam pomaže jasnije uočiti ono čemu se naša pažnja iznova vraća.
E: Embody what feels alive (utjelovi ono što osjećaš kao živo)
Kada počnemo jasnije prepoznavati što se pojavljuje, lako je napraviti novu pogrešku i odmah od toga stvoriti veliku životnu odluku.
TIDE ni tada ne traži nagli zaokret. Kada se neki smjer počne jasnije izdvajati, ne moramo ga odmah pretvoriti u veliku odluku. Umjesto toga, možemo ga početi istraživati kroz male, konkretne korake.
U TT Mindfulness programu koristimo pravilo jedan posto (One Percent Rule). Ono podsjeća da pomak ne mora početi velikim naporom. Dovoljan može biti vrlo mali pomak u načinu na koji pristupamo svojem iskustvu.
Isti princip možemo primijeniti i ovdje. Primjerice, ako osjećamo sve veću potrebu za kreativnošću, ne moramo odmah mijenjati karijeru. Možemo joj prvo dati malo više prostora u svojem tjednu. Ako nas privlači drukčiji način rada, možemo ga iskušati u manjem opsegu. Ako se određeni smjer uporno pojavljuje, ne moramo odmah zaključiti da smo pronašli svoj novi životni put.
Možemo napraviti mali stvarni korak i promatrati što se događa. Na taj način ono što osjećamo ne provjeravamo samo razmišljanjem, nego i iskustvom.
Novo poglavlje ne trebamo odmah pronaći
Kada više nismo zadovoljni smjerom kojim nam život ide, obično želimo što prije saznati što bi trebalo doći umjesto toga. Čim osjetimo da nešto više nije za nas, javlja se potreba da odmah pronađemo novu mogućnost, cilj ili odgovor.
TIDE model polazi od toga da između ta dva trenutka vrijedi malo zastati. Prije nego što počnemo tražiti novi smjer, korisno je primijetiti što se u nama već promijenilo, što postupno gubi važnost i što se novo počinje pojavljivati. Upravo u tom razdoblju, kada staro više ne odgovara kao prije, a novo još nije sasvim jasno, često možemo saznati najviše o tome kamo zapravo želimo dalje.
Što se već povlači? Što nas više ne pokreće kao prije? Što se događa ako neko vrijeme ne znamo odgovor? Koji se novi interesi, potrebe ili smjerovi ponavljaju? I što možemo napraviti kako bismo ih malo bolje upoznali u stvarnom životu?
Upravo se tu skriva najvažnija ideja TIDE modela.
Novo životno poglavlje ne moramo uvijek stvarati iz slike koju trenutačno imamo o sebi. Možemo najprije primijetiti kako se mijenja osoba koja tu budućnost bira.
Novo životno poglavlje ne moramo uvijek graditi iz slike koju trenutačno imamo o sebi. Ponekad je važnije najprije primijetiti kako se mijenja dio nas iz kojeg ćemo odlučivati što dalje.
Jer ako pokušavamo osmisliti budućnost isključivo iz identiteta koji postupno prerastamo, lako ćemo završiti s novom verzijom nečega što nam je već poznato.
TIDE zato ne pokušava ubrzati prijelazno razdoblje. Naravno, ne pokušava ga niti nepotrebno razvlačiti. Njegova je svrha pomoći osobi da jasnije vidi što joj se događa dok kroz njega prolazi.
U praktičnom radu svaka od četiri faze vodi prema dubljim pitanjima i intervencijama: od prepoznavanja onoga što gubi važnost i rada s neizvjesnošću do razlikovanja prolaznog impulsa od smjera koji se ponavlja te malih praktičnih koraka kojima se novi smjer može istražiti kroz iskustvo.
Sastavni dio TIDE modela je i strukturirana skripta za vođenje razgovora, s povezanim coaching pitanjima i jasno osmišljenim prijelazima između pojedinih dijelova procesa. Cilj joj nije da trener slijedi unaprijed zadanu formulu, nego da mu pomogne prirodno voditi razgovor i pritom zadržati logiku i dubinu modela.
Ukratko...
TIDE model osmislio sam kao dio je trenerske verzije TT Mindfulness edukacije i namijenjen je radu s ljudima koji prolaze kroz životne prijelaze, odnosno razdoblja u kojima im stari način života, identitet ili smjer više ne odgovaraju kao prije, dok još ne mogu jasno odrediti što bi trebalo doći nakon toga.
