Osjećaj nepripadanja bio je jedno od mojih najvećih ograničenja. Često bi ostavljao onaj poznati gorak okus, prisutan negdje u pozadini svakog dana.
Ponekad sam se zbog toga osjećao kao neka “tvornička greška”. Mislio sam da nešto mora biti pogrešno u meni čim nisam mogao pronaći ništa – ni mjesto, ni zajednicu – gdje bih zaista poželio pustiti korijenje. Često sam imao dojam da sam nepravedno zakinut.
Nimalo mi se nije sviđao taj osjećaj. A još manje sam se sviđao sebi dok bih ga osjećao.
Danas na sve to gledam sasvim drukčije. Iskreno sam zahvalan. Bez tog predivnog osjećaja nepripadanja, nikada ne bih upoznao svoju jedinstvenu vibraciju. Nikada se ne bih usudio izraziti onog pravog sebe.
Upravo taj osjećaj me gurao da istražim dijelove sebe koje vjerojatno nikada ne bih ni dotaknuo da sam se uspio negdje uklopiti.
***
I zato, kada bih danas mogao poslati poruku sebi u prošlost, naročito u trenucima kada sam mislio da nešto suštinski nije u redu sa mnom jer se nisam osjećao dijelom ničega, poslao bih si ovo:
Znam da ti je teško. Znam da te boli to što ne znaš gdje ti je mjesto. Ali jednog dana shvatit ćeš da tvoj osjećaj nepripadanja nije greška. To je poziv. Poziv da prestaneš tražiti potvrdu izvana i počneš slušati ono što već odavno šapće iznutra.
Ti ne pripadaš jer nisi ni došao pripadati. Došao si stvarati novo.
Zato, umjesto da se trudiš uklopiti, usudi se dopustiti sebi biti točno ono što jesi. Tvoja istina nije čudna. Nije pogrešna. Samo nije uobičajena.
Taj osjećaj nepripadanja, kojeg si se nekoć sramio, najviše će ti pomoći da sačuvaš ono što ti je oduvijek bilo sveto. A to je osjećaj unutarnje slobode.
P. S. I još nešto…
Ne slušaj doktore… A niti svoju susjedu koja brije na alternativu. U tim godinama bez ikakvih problema smiješ piti 5 espressa dnevno. Krivo ti govore.
P.P.S. Postoji jedan dublji razlog zašto se empati često osjećaju kao da ne pripadaju. Ako želite saznati više, kliknite OVDJE i pogledajte moj video (isječak iz radionice).
