Kada se govori o razlici između profesionalnog coacha i osobe koja jednostavno zna dati dobar savjet, uglavnom se spominju iste stvari. Coach postavlja pitanja umjesto da nudi gotova rješenja. Aktivno sluša. Ne govori klijentu što mora učiniti. Poznaje granice svojeg rada i razlikuje coaching od savjetovanja, mentorstva i psihoterapije. Sve je to točno i važno. Međutim, tijekom godina rada s ljudima uočio sam da se ključna razlika ipak nalazi na jednom drugom mjestu i postaje vidljiva tek onda kada osoba već zna što bi bilo dobro učiniti, ali to ipak ne čini.
Pojasnit ću vam.
Ljudi koji dolaze coachu uglavnom ne dolaze zato što nikada prije nisu dobili savjet. Naprotiv, često su ih već čuli sa svih strana: od prijatelja, obitelji, kolega, iz knjiga, podcasta i sadržaja na društvenim mrežama. Ponekad ih je čak i previše.
Budimo realni, odlazak coachu rijetko je prva reakcija kada nekome nedostaje jasnoće. Ljudi najprije pokušavaju sami, razgovaraju s bliskim osobama, traže informacije i isprobavaju različita rješenja. Coach se najčešće pojavljuje tek kada svi ti odgovori još uvijek nisu doveli do stvarnog pomaka.
Klijenti uglavnom već dođu informirani. Pročitali su knjige, poslušali podcaste i razgovarali s prijateljima. Znaju da bi trebali postaviti jasniju granicu, promijeniti posao, započeti važan razgovor, više se izložiti, prestati odgađati ili konačno učiniti nešto za sebe.
I tu upravo tu dolazimo do važnog dijela.
Znati što bi trebalo učiniti nije isto što i biti spreman to doista učiniti. I zato, u praksi, upravo tamo gdje dobar savjet najčešće završava, profesionalni coaching tek počinje.
Savjet odgovara na pitanje što učiniti, a coaching istražuje zašto to još ne činimo.
Kada nekome dajemo savjet, najčešće polazimo od pretpostavke da mu nedostaje odgovor. Vjerujemo da će se stvari pokrenuti čim mu dovoljno jasno objasnimo što bi bilo razumno, zdravo ili korisno učiniti.
No ljudi rijetko ostaju u poslu koji ih iscrpljuje zato što se nisu sjetili da mogu otići. Ne ostaju u odnosima bez granica zato što nikada nisu čuli da bi se trebali zauzeti za sebe. Ne odgađaju pokretanje vlastitog projekta zato što ne znaju koji bi mogao biti prvi korak.
Ono što ih zaustavlja često nije nedostatak informacije, nego vrsta unutarnjeg konflikta. Drugim riječima, jedan dio osobe želi promjenu, dok drugi pokušava sačuvati sigurnost, poznatu sliku o sebi, osjećaj pripadnosti ili odnos s ljudima koje ne želi razočarati.
Zato savjet uglavnom odgovara na pitanje: „Što bi bilo najbolje učiniti?” Coaching istražuje nešto drugo: „Što se u vama događa kada pokušate učiniti ono što već znate da želite?”
Dobar savjet može biti potpuno točan i svejedno ne pomoći
Možete nekome vrlo precizno objasniti što bi mu koristilo. Možete čak biti potpuno u pravu. No to još uvijek ne znači da će osoba moći primijeniti ono što ste joj rekli. Nekome možete savjetovati da nauči govoriti „ne”, ali taj savjet malo vrijedi ako osoba odbijanje povezuje s gubitkom bliskosti. Možete je potaknuti da se više istakne, ali to neće mnogo pomoći ako vidljivost u njoj izaziva strah od kritike, odbacivanja ili tuđeg razočaranja.
Možete joj reći i da treba više vjerovati sebi. Lijepo zvuči, zar ne? Međutim, takva rečenica ne objašnjava zašto osoba posumnja u vlastitu procjenu čim se netko drugi s njom ne složi.
Profesionalnom coachu nije najvažnije je li ponudio dobar odgovor, nego je li klijent jasnije prepoznao što ga sprječava da učini ono što već zna da želi.
Coach ne sluša samo ono što klijent želi
Klijent može govoriti da želi promjenu, a zatim cijeli razgovor objašnjavati zašto ona nije moguća. Može željeti više klijenata, ali izbjegavati svaku aktivnost zbog koje bi postao vidljiviji. Može željeti ravnopravniji odnos, dok istodobno opravdava svaku situaciju u kojoj ponovno preuzima svu odgovornost.
Osoba koja daje savjete najčešće će pokušati ponuditi bolje rješenje ili dodatno ohrabrenje. Coach obraća pozornost na to što se događa kada klijent krene prema onome što želi, a zatim se povuče, počne umanjivati važnost svoje odluke, promijeni temu ili pronađe razlog da zadrži postojeće stanje.
Coach ne obraća pozornost samo na problem koji klijent opisuje, nego i na način na koji o njemu govori. Primjerice, klijent može reći da želi donijeti odluku, a zatim odmah početi objašnjavati zašto nijedna mogućnost nije dobra. Upravo se u tom trenutku može vidjeti isti obrazac koji ga zaustavlja i izvan coaching razgovora. Upravo se tu, po mojem mišljenju, vidi razlika između osobe koja zna dati dobar savjet i coacha koji zna voditi proces.
Profesionalni coach ne mora pobijediti u razgovoru
Kada nekome dajemo savjet, lako se vežemo uz vlastitu predodžbu o tome što bi za tu osobu bilo najbolje. Ako ona ne prihvati naš prijedlog, možemo pomisliti da nije spremna na promjenu, da ne želi čuti istinu ili da jednostavno ne sluša. Drugim riječima, uspjeh razgovora počinjemo mjeriti time je li osoba prihvatila naš odgovor.
Profesionalni coach radi upravo suprotno. Njegov zadatak nije dovesti klijenta do odluke koju on smatra ispravnom, nego mu pomoći da jasnije razumije vlastite izbore, motive i posljedice. Klijent pritom može donijeti odluku koju coach osobno nikada ne bi donio, a da je coaching proces svejedno bio kvalitetan.
Coach ne bi trebao imati potrebu biti u pravu. Njegov zadatak nije dokazati da bolje razumije klijentov život, nego mu pomoći da jasnije vidi vlastite izbore i njihove posljedice. Ponekad će klijent donijeti odluku koju coach osobno nikada ne bi donio. Upravo se tada vidi može li coach odvojiti vlastite vrijednosti od klijentova života. To nije uvijek lako. No upravo je sposobnost da ne zauzmete središnje mjesto u tuđoj priči jedan od važnih znakova profesionalnosti.
Coaching ne donosi uvijek novi odgovor
Najvažniji coaching razgovori ne završavaju nužno velikim otkrićem. Ponekad osoba samo prestane govoriti da nema izbora. Ponekad prvi put iskreno prizna da zna što želi, ali nije spremna podnijeti reakcije koje bi njezina odluka mogla izazvati. Ponekad shvati da joj ne treba još jedna strategija, nego spremnost da ostane uz nelagodu prvog koraka.
I zato osobu koja daje dobre savjete od profesionalnog coacha ne razlikuje samo to što jedan govori, a drugi postavlja pitanja. Razlika je u tome što profesionalni coach zna raditi s prostorom između onoga što klijent već zna i onoga što još nije spreman živjeti. Osoba koja daje dobre savjete može vam pomoći da vidite što biste mogli učiniti. Profesionalni coach pomaže vam prepoznati što se u vama događa kada dođe vrijeme da to doista učinite.
Drugim riječima, savjet može ponuditi smjer, a coaching pomaže otkriti što vas zaustavlja da tim smjerom doista krenete.
Ako u coachingu prepoznajete i svoj budući profesionalni smjer, zavirite u TT Coaching i istražite kako izgleda put do certificiranog life coacha.
