Postoji fenomen o kojem se, po mojem mišljenju, premalo govori među ljudima koji se bave osobnim i duhovnim razvojem.
Ukratko...
Što kada ste godinama posvećeni svojem duhovnom razvoju, osjećate duboku povezanost sa svojom Višom svijesti, a onda se nađete u razdoblju u kojem vam je njezino vodstvo i podrška potrebnija nego ikada, no vi je više jednostavno ne osjećate?
Ne govorim o jednom lošem danu ili situaciji koja nije ispala onako kako ste željeli. Govorim o razdoblju u kojem se stvari koje su prije funkcionirale počinju raspadati, gubite osjećaj sigurnosti i više ne znate kojim putem krenuti. Pokušavate razumjeti što se događa, tražite odgovore, otvoreni ste za pomoć, ali ništa se bitno ne mijenja.
I to je ono što ovo iskustvo razlikuje od uobičajene životne krize. Nije vam teško samo zbog svega što se događa u vašem životu. Posebno vas pogađa to što više ne osjećate podršku i vodstvo svoje Više svijesti, na koje ste se do tada toliko oslanjali. Kao da ste ostali bez nečega što vam je prije pomagalo da pronađete mir čak i onda kada okolnosti nisu bile nimalo jednostavne.
S ovakvim sam se iskustvima više puta susreo u radu s ljudima koji se aktivno bave osobnim i duhovnim razvojem. Takva razdoblja nazivam Sivom stazom. Prema mojem iskustvu, u njima možemo prepoznati pet faza. Ne moraju se kod svakoga odvijati istim redoslijedom, a neke se mogu i preklapati.
#1 Faza frustracije
U početku ste uglavnom zbunjeni i frustrirani. Ne razumijete što se događa i pokušavate pronaći objašnjenje. Meditirate, obraćate se Višoj svijesti, preispitujete svoje odluke i pokušavate shvatiti što ste propustili.
Vjerujete da postoji nešto što još trebate razumjeti. Neka lekcija koju niste naučili, neki unutarnji otpor koji trebate otpustiti ili nešto što jednostavno još ne vidite. I premda se osjećate bespomoćno, nada je još uvijek prisutna. Uvjereni ste da ćete, kada konačno shvatite o čemu je riječ, pronaći izlaz.
#2 Faza nevjerice
Vrijeme prolazi, a ništa se bitno ne mijenja. I dalje ste frustrirani, ali sada se javlja i nevjerica. Teško vam je prihvatiti da se sve ovo događa unatoč vašim iskrenim namjerama, molitvama i otvorenosti za pomoć.
Ne tražite više ni da stvari budu onakve kakve ste zamislili. Spremni ste prihvatiti i nešto sasvim drugo. Samo želite osjetiti da postoji neki smjer. I upravo vas to najviše zbunjuje. Kako je moguće da ste toliko vremena razvijali povjerenje u Višu svijest, a sada, kada vam je njezina pomoć potrebnija nego ikada, imate osjećaj da vas uopće ne čuje? Nada polako slabi, ali još uvijek ne možete povjerovati da ste ostali bez pomoći.
#3 Faza izdaje
S vremenom se frustraciji i nevjerici pridružuje osjećaj izdaje. Godinama ste razvijali povjerenje u vodstvo svoje Više svijesti, a sada se osjećate kao da ste upravo zbog tog povjerenja ostali na cjedilu.
Javlja se ljutnja prema životu, Svemiru, vlastitoj Višoj svijesti. I to vas dodatno zbunjuje jer nikada niste očekivali da ćete se tako osjećati prema nečemu s čime ste godinama razvijali bliskost. Više se ne pitate samo zašto se sve ovo događa. Počinjete osjećati da ste u svemu ostali sami i da nitko neće doći.
#4 Faza inata
Nakon nekog vremena ljutnja se počinje drukčije izražavati. Više nije nužno toliko intenzivna, ali postaje tiha i gotovo stalno prisutna. U vama se budi inat. Uhvatite se kako razmišljate: „Ako si me mogao/la ostaviti na cjedilu kada mi je bilo najteže, onda me više nije ni briga hoćeš li mi pomoći.”
Dosta vam je traženja znakova, sinkroniciteta, molitvi i stalnog nadanja da će se nešto konačno promijeniti. Ne želite se ponovno otvoriti i opet razočarati. I nije da vam pomoć više ne treba. Treba vam, itekako. Ali sada ste toliko ljuti i razočarani da vam se više ne da ni tražiti je. Kao da u sebi govorite: „Ako ti nije bilo stalo do sada, nemoj se ni truditi.”
#5 Faza razumijevanja
I onda se polako počne događati nešto drukčije. Ne mora se ništa posebno promijeniti u vanjskim okolnostima, ali vi počinjete drukčije gledati na cijelu situaciju. Prvi put ozbiljno razmišljate o nekom drugom putu i pitate se bi li on za vas zapravo mogao biti bolji.
Naglasak je na mogao, jer još uvijek niste sigurni. Ali sada ste spremni razmotriti nešto što vam prije uopće nije dolazilo u obzir.
To se može odnositi na različita područja života. Netko počinje preispitivati posao u kojem je godinama pokušavao pronaći svoje mjesto. Netko odnos koji je dugo nastojao održati. A netko shvati da je toliko vezan uz određenu sliku svojeg života da nije ni primjećivao druge mogućnosti.
I tu dolazimo do onoga što smatram najvažnijim dijelom Sive staze. Da nije bilo svega što ste prošli, vrlo vjerojatno nikada ne biste bili spremni ozbiljno razmotriti taj drugi put.
To ne znači da je vaš prijašnji put bio pogrešan. Dapače, vjerojatno vam je pomogao da dođete do ovoga gdje ste danas. Samo što ono što vam je nekada odgovaralo više ne mora odgovarati osobi koja ste u međuvremenu postali.
Koliko traju pojedine faze?
Za to nema nekog pravila. Neke faze mogu trajati kraće, neke puno dulje, a moguće je i vraćati se emocionalnim stanjima za koja ste mislili da ste ih već prošli i „riješili”.
Prema mojem iskustvu, trajanje najviše ovisi o tome koliki unutarnji put osoba treba prijeći da bi došla do onoga prema čemu je Siva staza vodi, ali i o tome koliko je vješta u prepoznavanju, prihvaćanju i procesiranju vlastitih unutarnjih iskustava. Zato nema puno smisla uspoređivati se s drugima.
Ono što sam primijetio u radu s klijentima jest da se ovakva razdoblja znaju pojaviti kada smo sazreli za nešto novo, ali se još uvijek držimo starog jer nam je poznato i pruža nam osjećaj sigurnosti. Zato Sivu stazu ne doživljavam nužno kao znak da smo nešto pogrešno napravili ili nazadovali u svojem razvoju. Naravno, to automatski ne znači da svako teško životno razdoblje ima neku višu svrhu.
Ako ste upravo sada na Sivoj stazi
Ako se trenutno nalazite na Sivoj stazi, ne trebate se uvjeravati da vjerujete životu ako osjećate upravo suprotno. Pustite one priče o zahvalnosti i pozitivi. Ne morate se osjećati zahvalno niti pokušavati razmišljati pozitivno. U redu je da neko vrijeme dopustite i tim dijelovima sebe koji su se sada pojavili da budu prisutni i ispričaju svoju priču. I ljutnji, i razočaranju, i osjećaju da ste ostali sami. Ne morate ih odmah pokušavati promijeniti, čak ni ako vam nije ugodno biti s njima. Uostalom, sama nelagoda ne znači nužno da se događa nešto loše.
A postoji još nešto što bih volio da imate na umu. To što trenutno ne osjećate povezanost sa svojom Višom svijesti ne znači da ste izgubili sve što ste kroz godine svojeg duhovnog razvoja naučili i razvili. Sve ono što ste kroz ta iskustva otkrili o sebi nije jednostavno nestalo zato što se sada osjećate izgubljeno.
I znam da vam to možda neće odmah pomoći da pronađete izlaz. Ali ne morate ga ni pronaći upravo sada. Za početak je dovoljno da ne zaključite prerano kako ste se vratili na početak ili kako ste sve ove godine radili nešto pogrešno. Jer put kojim ste do sada išli možda vam je dao upravo ono što vam je bilo potrebno da biste jednog dana mogli krenuti nekim drugim.
