Danas želim podijeliti s vama pristup koji osobno volim koristiti u trenucima kada se čini da nema nade, a razmišljanje i logika kojima se inače vodim ne mogu mi ponuditi zadovoljavajuća rješenja.
***
Osobno vjerujem kako život postaje puno lakši u trenutku kada shvatimo da on nije zamišljen da bude poput igre čije glavno pravilo glasi: „Učini sve sam!“
Život postaje puno lakši u trenutku kada shvatimo da on nije zamišljen da bude poput igre čije glavno pravilo glasi: „Učini sve sam!“
Zapravo, sasvim je normalno da ćete se barem nekoliko puta u životu naći u situaciji iz koje biste najradije već jučer izašli, a koja vam se čini beskrajnom. Što više razmišljate o toj situaciji i pokušavate pronaći odgovarajuća rješenja, to ona postaje teža, a osjećaji bespomoćnosti i tjeskobe sve su prisutniji. Bilo da se radi o situacijama koje pogađaju mnoge ljude ili o nečemu što je samo vaša privatna situacija, osjećaj težine je isti.
Ono što smatram važnim u takvim trenucima jest podsjetiti sebe da sami sebi na ramena stavljate preveliki teret i da nije nužno da se oslanjate samo na sebe i svoju osobnu snagu.
Možda trenutno ne znate što učiniti i kako se postaviti, ali vaša unutarnja mudrost (božanska prisutnost u vama), koja ima potpuno drukčiji i dublji uvid u vašu situaciju, VEĆ ZNA što bi bilo najbolje učiniti. U biti ne samo da već zna, nego u trenutku kada se suočite s izazovom, ona AUTOMATSKI šalje svoj uvid i rješenje.
Međutim, dok je vaš primarni fokus na pokušaju da sami dođete do odgovora, vaš um može postati previše „bučan“ i zatvoren za prepoznavanje onoga što vam vaša unutarnja mudrost (božanska prisutnost) VEĆ ŠALJE.
***
Niste sami na svom putu; vaš „nevidljivi pomoćnik“ stalno je s vama. No, ponekad je potrebno poduzeti mali čin kojim demonstrirate i sebi i Svemiru da ste voljni primiti odgovor ili uvid koji vam je već poslan.
Ukratko, ako osjećate prevelik teret na svojim leđima, a ne znate što učiniti, dovoljno je podsjetiti se da vaša unutarnja mudrost ne samo da zna što bi bilo smisleno učiniti, već vam je već poslala odgovor. Samo se prisjetite te ideje i u sebi izgovorite:
„Ne znam kako riješiti ovaj problem/izazov/situaciju, ali moja unutarnja mudrost/božanska prisutnost u meni zna i ja sam otvoren/a za primanje odgovora.“
Ponovite ovo svaki put kada osjetite preveliki teret na leđima, i nova nada će se probuditi u vama. Svemir zna i želi vam pomoći, a život nije igra koja se svodi na „Učini sve sam!“. Tvrdnja „Učini sve sam!“ vodi do anksioznosti i depresije, jer naš um, i sve znanje i iskustvo koje smo stekli, nisu dovoljni za razumijevanje svih situacija s kojima ćemo se susresti.
POSTAVITI “ZAMKU” U SVOM UMU
Prije nekoliko godina upisao sam se na tečaj aramejskog biblijskog jezika, a jedna od brojnih stvari koja mi se posebno svidjela svodila se upravo na poimanje i definiciju molitve.
Aramejski je Isusov materinji jezik. On je razmišljao, razgovarao s ljudima i propovijedao na aramejskom jeziku, a najraniji tekstovi o njemu i njegovom životu i djelovanju napisani su upravo na aramejskom jeziku.
Svima nam je poznato da je Isus puno puta govorio o važnosti molitve, no ono što me je posebno zaintrigiralo jest aramejska riječ za molitvu koja glasi: Slota. Ta riječ dolazi od korijena riječi “sla” (što znači zamka) i na aramejskom jeziku doslovce znači “postaviti zamku”.
Drugim riječima, u kontekstu Isusovog materinjeg jezika, riječ ili pojam molitve ne svodi se toliko na ideju da obznanimo Bogu, Svjetlu, inteligenciji Svemira ili nazovi-to-kako-želiš što zaista želimo ili da tu istu inteligenciju pokušavamo uvjeriti da nam omogući nešto što nam do tada možda nije bilo “namijenjeno” – jer „…vaš Otac zna što vam treba i prije negoli ga zaištete“ (Mt 6,7-15) – nego je u pitanju drukčiji koncept. On se mahom svodi na ideju da svoj um “postavimo” kao “zamku” kako bismo mogli “uloviti” božanski uvid ili ideju ili vodstvo koje nam je VEĆ POSLANO.
Poanta je u “prilagodbi” našeg uma na način da možemo “uloviti” (čitaj: prepoznati) uvid, ideju ili vodstvo koje nam je VEĆ POSLANO, jer ako želite “postaviti učinkovitu zamku”, zamka mora biti prilagođena upravo za ono što želite “uloviti”. Drugim riječima, mi smo ti koji se moramo prilagoditi da bismo “ulovili” odgovor (ili rješenje) koji nam je VEĆ POSLAN.
Ako nismo u stanju “uloviti” uvid ili vodstvo koje nam je potrebno, to ne znači da Svemir razmatra želi li udovoljiti našoj molbi, već znači da stanje u našem umu nije takvo da možemo prepoznati odgovor koji nam je VEĆ POSLAN.
„Ne znam kako riješiti ovaj problem/izazov/situaciju, ali moja unutarnja mudrost/božanska prisutnost u meni zna i ja sam otvoren/a za primanje odgovora“ – mantra je koja će vam zasigurno pomoći prekinuti neproduktivno mozganje i “uloviti” potreban uvid, odgovor ili rješenje.
© Tomislav Tomić. Sva prava pridržana.
