Poštovani čitatelju,

Postoji izreka koja poduzetnika definira kao osobu koja je voljna raditi 16 sati dnevno samo zato da bi izbjegla fiksno radno vrijeme od 8 h do 16 h. Iako, na prvi pogled, navedena izreka zvuči prilično satirično, mislim da će se većina poduzetnika, nakon što malo bolje razmisli, ipak s njom složiti.

Na prilično duhovit način ona jasno izražava duboku potrebu za slobodom koju u sebi nose ljudi koji su skloni uploviti u poduzetničke vode.

Naravno, svi žele slobodu, a ne samo poduzetnici – to je neupitno. Međutim, nisu svi voljni riskirati svoju sigurnost i često živjeti na rubu vlastite zone ugode kako bi je mogli dobiti – dok poduzetnici to upravo rade, a naročito dok su na samome početku razvoja svojeg posla.

Ova e-knjiga stvorena je kao mali priručnik u kojem sam, uzimajući u obzir brojna iskustva svojih klijenata, ukratko obradio sedam najčešćih pogrešaka koje čine mali poduzetnici u početnoj fazi razvoja svojeg posla i zbog kojih, umjesto slobode, dobiju opterećenje i osjećaj kao da su na bojnom polju.

Toplo se nadam se da ćete u njoj pronaći barem jednu ideju koja će vas potaknuti na razmišljanje koje će rezultirati praktičnim koracima u smjeru razvoja i unaprjeđenja vašeg posla i omogućiti vam da budete korak bliže slobodi kojoj težite.

Možda vam, na prvi pogled, navedeno zvuči čudno, ali smatram da mnogi mali poduzetnici svoj rad cijene znatno više negoli je to potrebno. Kada bi rad, sam po sebi, bio toliko važan faktor uspjeha, onda bi svi oni koji puno rade bili vrlo uspješni. Nažalost, kao što to i sami možete zaključiti, to nije tako. Puno je ljudi koji se doslovce lome od posla, a uspjeh koji priželjkuju stalno ih zaobilazi.

Pojasnit ću vam na što pritom mislim…

Vi sada čitate ovu e-knjigu zato što smatrate da u njoj ima nečeg zanimljivog što bi vam moglo biti od pomoći da razvijete i unaprijedite svoj posao. Drugim riječima, vi izdvajate svoje vrijeme (koje biste inače drukčije iskoristili) za čitanje ove e-knjige zato jer ona za vas predstavlja određenu VRIJEDNOST. Vrlo je vjerojatno kako smatrate da ćete u njoj pronaći neke informacije koje će vam ukazati na to da nešto krivo radite u svojem poslu te ćete to moći ispraviti.

Međutim, realno gledano, vas ne zanima koliko je vremena meni trebalo da bih je mogao napisati, ne zanima vas jesam li je pisao danju ili noću, ne zanima vas je li mi bilo teško ili lako pisati je i ne zanima vas jesam li morao zapostaviti razne druge stvari kako bih mogao izdvojiti potrebno vrijeme te se disciplinirati i fokusirati na pisanje.

Vas zanima samo VRIJEDNOST koju dobivate ili možete dobiti idejama koje vam ova e-knjiga nudi (VRIJEDNOST = pogodnost ili konačni ishod koji će vaši klijenti dobiti korištenjem vaših proizvoda ili usluga). Dokle god smatrate da vam daje određenu VRIJEDNOST, vi ćete je i dalje čitati. Ako zaključite da čitajući ne stječete neku posebnu VRIJEDNOST, jednostavno ćete je prestati čitati. I to je to!

Dakle, nemojte nasjesti na ideju da sebe smatrate ozbiljnijom, boljom i profesionalnijom osobom samo zato što radite po cijele dane te se puno trudite, dajete svoj maksimum te idete uvijek korak dalje jer, izuzev ljudi kojima je stalo do vas, to nikog ne zanima. Svijet vam ništa ne duguje zbog toga što puno radite.

***

Vi ste u privatnom biznisu ili ćete uskoro biti i (više) nemate šefa ili direktora kojem se morate svidjeti i dokazivati mu da vam je stalo do vašeg posla. Ne morate se pretvarati da puno radite samo zato da vaš nadređeni ne bi pomislio kako bi vam trebalo dati još nešto dodatnog posla. Vaš direktor i vaš šef su vaši KLIJENTI.

Međutim, vaše klijente zanima nešto sasvim drugo. Vaše klijente (ili potencijalne klijente) zanima VRIJEDNOST koju im dajete i sukladno toj VRIJEDNOSTI oni će odlučiti hoće li nešto kupiti ili nastaviti kupovati od vas.

Ako procijene da od vas dobivaju dobru VRIJEDNOST, vrlo je vjerojatno da će htjeti nastaviti poslovati s vama. U protivnom, potražit će VRIJEDNOST na nekom drugom mjestu (čitaj: dati vam otkaz).

Stoga, kada razmišljate o stvaranju VRIJEDNOSTI, zaboravite na svoj ego te na “ja”, “mene” i “me” te se primarno fokusirajte na svoje klijente i njihove želje, potrebe i probleme.

Umjesto da razmišljate kako idete “na posao” ili idete “raditi”, vježbajte govoriti sami sebi kako idete STVARATI VRIJEDNOST ZA SVOJE KLIJENTE. Neka to postane vaša nova poslovna mantra 🙂 koja će redovito oblikovati vaš pogled na poslovanje te stvaranje proizvoda ili usluga.

***

Sve dok ste u privatnom biznisu, a imate stav osobe koja radi za plaću ili ste dio nekog “kolektiva”, time kočite sebe i svoj potencijal i bespotrebno rasipate dragocjeno vrijeme koje biste mogli iskoristiti znatno smislenije i produktivnije.

Ako ste ušli u poduzetničke vode, važno je što prije usvojiti poduzetnički način razmišljanja i gledanja na svijet. Stara izreka kaže kako bez alata nema zanata. Kao malom poduzetniku, vaš stav je jedan od vaših važnijih “alata”.

Vaš direktor i šef su vaši klijenti. Oni su potpuno sebični te ih isključivo zanima VRIJEDNOST koju će dobiti. Vi ste im potpuno nebitni. Učinite ih sretnima i vi ćete biti sretniji zbog toga!

Nedavno sam razgovarao s osobom koja sa raspitivala o mojem jednogodišnjem i dvogodišnjem edukacijskom programu pod nazivom Postani life coach. Kazala mi je kako je shvatila da je u životu najviše ispunjava pomagati ljudima da lakše i brže nadrastu svoje izazove i potaknuti ih da se usude postati najbolja verzija sebe – u poslu i u privatnom životu.

Kada sam je upitao tko su ljudi s kojima želi raditi i što im konkretno želi pomoći, odgovorila mi je kako se ne želi ograničavati na konkretne profile ljudi i konkretne probleme i izazove, već želi biti dostupna svakome tko je motiviran za pozitivne promjene i vjeruje da može biti od pomoći svim ljudima s kojima dobije priliku raditi.

Dok smo razgovarali, pratio me jasan osjećaj da se radi o iznimno dragoj i dobronamjernoj osobi koja jednostavno želi dati svoj maksimalni doprinos kako bi svijet učinila ljepšim mjestom. Nažalost, istodobno mi je bilo jasno da sve dok ima takav stav njezina želja da postane profesionalni coach će ostati samo želja, a motiviranje i poticanje ljudi da postanu najbolja verzija sebe će joj eventualno biti hobi kojim će se baviti u slobodno vrijeme.

***

To me podsjetilo na svoju osobnu priču na samom početku (proljeće; 2009.). Radio bih sa svakim tko bi pokazao interes za rad sa mnom i vjerovao sam da zaista svima zainteresiranima mogu pomoći. Bio sam potpuno uvjeren da mogu stvoriti “cjelovite” programe u kojima će biti “za svakoga ponešto” te sam se oslanjao na fatalnu pretpostavku kako je dovoljno da što veći broj ljudi čuje za mene, a onda će se zasigurno neki među njima osjetiti privučenima mojim radom.

Opirao sam sugestijama iskusnih poduzetnika koji bi mi redovito sugerirali da se “suzim” i usmjerim na specifičnu grupu ljudi te na konkretne i jasno definirane probleme i izazove koje im pomažem riješiti jer sam smatrao da ću takvim pristupom zatvoriti vrata brojnim prilikama i ograničiti sebe u izražavanju kroz posao.

No, umjesto “brojnih prilika” i “neograničenog izražavanja kroz posao” postao sam potpuno zasićen poslom i umoran od neprekidnog trčanja za novim klijentima.

Da stvar bude još zanimljivija, profili klijenata koji bi mi dolazili, kao i njihove želje, ciljevi, ambicije i načini gledanja na svijet bili su toliko različiti da mi je bilo nemoguće stvoriti zajedničke temelje za smisleni rad, pronaći zajednički “jezik” i pružiti im “alate” koji bi svima mogli učinkovito funkcionirati u praksi.

Postajalo mi je sve jasnije da me je moja politika “otvorenih vrata za svakoga” – koja je bila odraz moje želje da budem od pomoći svima koji su zainteresirani raditi sa mnom – odvela u potpuno krivom smjeru. Umjesto da imam punu praksu proaktivnih i posvećenih klijenata s kojima me veseli raditi i koji me inspiriraju da stvaram sve bolje programe i rješenja, dogodilo se nešto potpuno suprotno – sve češće bih razmišljao o ideji da odustanem od coachinga i započnem se baviti nečim drugim.

“Sve dok nastojiš udovoljiti svima, ti sasvim sigurno koračaš u smjeru u kojem nećeš udovoljiti nikome.” – jedno od temeljnih načela marketinga u malom biznisu

Ipak sam odlučio dati sebi još jednu šansu i potpuno napustiti koncept “za svakog ponešto”, “žrtvovati” brojne programe na kojima sam godinama radio (što mi je jako teško palo!) i maksimalno se usmjeriti na pronalaženje ciljne skupine ljudi s kojima želim i mogu raditi i koja međusobno dijeli slične osobine, temeljne vrijednosti, interese, želje, potrebe i probleme.

I to je definitivno bio jedan od najpametnijih poteza koje sam napravio!

Postizanje jasnoće u pogledu klijenata s kojima me najviše veselilo raditi – “idealnih klijenata” – kao i jasnoće u pogledu konkretnih rješenja koja im želim i mogu ponuditi u obliku svojih usluga, otvorilo mi je sasvim novu dimenziju poslovanja, stabilnije temelje za daljnji razvoj te mi je omogućilo znatno višu razinu profesionalizma i kvalitetnije klijente.

***

U najkraćim crtama, vaši idealni klijenti su skupina ljudi ili poslovnih subjekata koji imaju zajedničke želje, potrebe ili probleme i koji već – svjesno ili nesvjesno – traže rješenja koja im želite ponuditi u obliku vaših proizvoda ili usluga i spremni su platiti za vaša rješenja.

Kada znate tko su vaši idealni klijenti, možete detaljnije saznati što se to događa u njihovim glavama, gdje se kreću, što im smeta, što ih frustrira ali se ne usude to glasno izreći, što im se sviđa, kako žele da ih se tretira, kako ih možete oduševiti, koji su im izazovi, što smatraju konkretnim rješenjima, koje su im želje, potrebe i problemi, što potajno žele, što žele a da ni ne znaju da to žele, čega se srame, što ih ljuti, što ih budi u 5 ujutro, što im predstavlja vrijednost, koji su trendovi prisutni u njihovom životu i poslu, što smatraju “dobrom cijenom” za određenu vrstu proizvoda ili usluga i brojne druge važne detalje, ovisno o prirodi vašeg posla.

Kada znate tko su vaši idealni klijenti, možete se potpuno fokusirati na njihove želje, potrebe ili probleme te svoje proizvode ili usluge možete oblikovati i prilagoditi tako da to oni vrlo brzo prepoznaju kao nešto što je upravo za njih stvoreno i obraćati im se “jezikom” na kojem oni misle te se “pridružiti” konverzaciji koja se već odvija u njihovim glavama.

***

Nažalost, većina internetskih stranica i promotivnih materijala kojima mali poduzetnici oglašavaju svoje proizvode ili usluge potpuno je neučinkovita. Ponavljaju se, pišu isto što i drugi te pokušavaju doseći što širi krug ljudi i “udovoljiti svima”.[1]

Sve dok nemate jasnu sliku tko su vaši idealni klijenti, poruci koju šaljete na tržište će nedostajati jasnoća i konkretnost, teško će vam biti odrediti “pravu” cijenu i “pravi” način odnosa prema svojim klijentima, te ćete puno vremena i novaca bespotrebno trošiti na aktivnosti koje će se temeljiti na pretpostavkama, a ne na stvarnim i utemeljenim činjenicama. Jasna poruka ne samo da će vam omogućiti da se brže i lakše spojite sa svojim idealnim klijentima, već će vam pružiti još jednu veliku pogodnost – redovito će odbijati od vas sve one klijente koji nisu za vas idealni.

Da stvar bude još zanimljivija, pojedini mali poduzetnici doslovce se ponose samima sobom što mogu uspješno izaći na kraj s različitim tipovima “pacijenata” (čitaj: klijenata koji ih iscrpljuju, umaraju i iritiraju) i pritom ne razumiju da što god više vremena provode s takvim klijentima i pokušavaju im se prilagoditi, time odbijaju od sebe potencijalne klijente s kojima bi im bilo zadovoljstvo poslovati.[2]

***

Što više vremena provedete radeći s “ne-idealnim” klijentima i suradnicima, u vašoj osobnoj energiji stvarat će se sve čvršći “obrasci” koji će vam dovoditi u život još više “ne-idealnih” klijenata i suradnika te istodobno odbijati vaše potencijalne idealne klijente.

Čak i ako vaš posao započne stabilno rasti i razvijati se, velika je vjerojatnost da će vam nedostatak jasnoće glede vaših idealnih klijenata stvoriti vrlo šaroliku “publiku” (naročito ako se primarno bavite uslužnom djelatnošću) i možete biti sigurni da će među njima biti dovoljno veliki broj “ne-idealnih” klijenata i suradnika koji će vas umarati, iritirati i crpiti vam energiju… i uzurpirati sve vaše slobodno vrijeme!

Sljedeći put kada, nakon dugog i napornog radnog dana, dođete kući umorni i iscrpljeni te mislite da vas je umorio vaš rad, upitajte se a zatim dobro i detaljno promislite od “čega” ste se zapravo umorili. Dobro promislite jeste li se primarno umorili ili iscrpili zbog samog “rada” ili zbog naporne komunikacije s “ne-idealnim” klijentima i suradnicima. Budite sigurni da će zaključak do kojeg ćete doći biti vrlo zanimljiv.

Nedostatak jasnoće glede vaših idealnih klijenata zasigurno će na vaše poslovanje utjecati na jedan od sljedeća dva načina:

• ili ćete morati stalno trčati za novim klijentima i znatno više vremena provoditi pokušavajući pridobiti nove klijente negoli se baviti svojim temeljnim poslom

• ili ćete, ako vam se posao ipak razvije, biti često umorni i iscrpljeni, većina klijenata ići će vam na živce te ćete jedva čekati kraj radnog dana, vikende ili godišnji, a dobar dio novca koji zaradite trošit ćete na sasvim nepotrebne stvari kako biste, na emocionalnoj razini, sebi pokušali kompenzirati za frustraciju i nezadovoljstvo.

***

[1] Sve dok razmišljate o svojem ciljnom tržištu i svojim idealnim klijentima, imajte stalno na umu da je većina marketinških rješenja koja svakodnevno vidite oko sebe kreirana od strane velikih tvrtki i njihov pristup i filozofija određivanja i definiranja ciljne skupine potpuno se razlikuje od pristupa koji su prikladni za male poduzetnike.

[2] Politika “otvorenih vrata za sve zainteresirane koji su voljni platiti” ne mora nužno biti loša dok ste još sasvim u početnoj fazi razvoja svojeg posla jer vam omogućava šaroliki kontekst unutar kojeg možete istražiti tko su profili klijenata koje želite u svoj život. No, ipak vodite računa da se navedena “politika” ne zadrži predugo u i ne postane vaš uobičajeni stil poslovanja. Mi smo ipak robovi svojih navika i jednom kada stvorimo pojedinu naviku, teško je mijenjati se.

Jedinstvena vrijednost koju nudite na tržištu, u najkraćim crtama, jest ono što vas ili vaše proizvode ili usluge čini različitima u odnosu na sve druge koji nude slične proizvode ili usluge, dok to istodobno predstavlja nešto što vaši potencijalni (idealni) klijenti već žele ili trebaju, svjesni su da to žele ili trebaju i voljni su za to platiti.[3]

Iz jedne druge perspektive, jedinstvena vrijednost koju nudite na tržištu svodi se na jasan i konkretan odgovor na pitanje zašto bi vaši potencijalni klijenti kupovali od vas a ne od nekog drugog tko nudi nešto slično i po čemu ste vi ili vaši proizvodi ili usluge posebni.

Nažalost, mnogi mali poduzetnici prilikom stvaranja novih proizvoda i usluga puno energije usmjere na njihove karakteristike i tehničke detalje, a često zanemare detaljno istražiti perspektivu potencijalnih (idealnih) klijenata te se pozabaviti s pitanjem kakvu će konačnu pogodnost ili rezultat njihovi potencijalni klijenti dobiti kupnjom onog što oni nude, a koja je drukčija od pogodnosti i rezultata koje netko drugi već nudi na tržištu. Vaši klijenti ne kupuju primarno vaš proizvod ili uslugu već pogodnost koju će oni dobiti kupnjom vašeg proizvoda ili usluge kao i cjelokupno “korisničko iskustvo”.

***

Da biste odredili i definirali jedinstvenu prodajnu vrijednost pojedine usluge ili proizvoda, nije nužno da se radi o nečem sasvim inovativnom ili da se radi o proizvodu ili usluzi koje nitko drugi ne nudi na vašem ciljnom tržištu. Ono što je nužno i bitno jest da se vaš proizvod ili usluga po nečem razlikuju u odnosu na konkurentske proizvode ili usluge, a da je to “nešto” istodobno i ono što vaši idealni klijenti prepoznaju i cijene kao posebnu vrijednost koju ne mogu dobiti na drugom mjesto na način kako to mogu dobiti od vas.

***

Kada se govori o stvaranju jedinstvene vrijednosti, u poslovnoj literaturi često se spominje primjer s lancem pizzerija (franšizom) pod nazivom “Domino’s Pizza” – koji je nastao početkom 60-ih godina prošlog stoljeća u SAD-u (dalje u tekstu: Domino).

Iako je riječ o lancu sasvim “običnih” pizzerija čije pizze nisu bile ništa posebno ukusne, inovativnije ni kvalitetnije u odnosu na ostale, način na koji se Domino izdvojio od svih drugih bila je jasna i konkretna marketinška poruka (ponuda) s kojom su se vrlo jasno izdvojili u odnosu na druge pizzerije (jedinstvena prodajna vrijednost). Navedena poruka glasila je:

“Svježa i topla pizza u roku od 30 minuta na vaša vrata… u protivnom je dobivate gratis!”

Naravno, i druge pizzerije su nudile uslugu dostave, međutim Domino se primarno “specijalizirao” za brzinu. U glavama ljudi u SAD-u riječ “Domino’s pizza” postao je sinonim za najbržu dostavu pizze. I upravo je to (brzina dostave) pojedinim profilima ljudi (Dominovim idealnim klijentima) predstavljalo posebnu vrijednost radi koje bi, između brojnih drugih opcija, redovito izabrali Domino pizzu.[4]

***

Određivanje i definiranje jedinstvene prodajne vrijednosti vaših proizvoda ili usluga kao i najprikladnijeg načina prezentacije istog u obliku jasne i konkretne poruke, omogućit će vam da se brzo izdvojite od drugih koji nude nešto slično i stvorite stabilne temelje za razvoj i širenje svog posla.

Međutim, imajte na umu kako ni jedan proizvod ili usluga, sami po sebi, ne mogu imati jedinstvenu prodajnu vrijednost, a da ne postoji grupa ljudi kojima to nešto upravo i predstavlja jedinstvenu vrijednost.

Vrijednost pojedinog proizvoda ili usluge ne nalazi primarno u samome proizvodu ili usluzi, već se primarno “nalazi” u glavama vaših potencijalnih (idealnih) klijenata. Što god bolje poznajete svoje potencijalne (idealne) klijente te njihove želje, potrebe ili probleme, lakše će vam biti odrediti jedinstvenu vrijednost koju ćete im ponuditi te je upakirati i prezentirati u obliku jasne i konkretne poruke posebno prilagođene vašim idealnim klijentima.

(fusnote)

[3] Kao mali poduzetnik nemojte niti pokušavati stvarati umjetne potrebe na tržištu kao što to ponekad znaju raditi velike tvrtke nego se isključivo fokusirajte na želje, potrebe i probleme koje vaši idealni klijenti već imaju te su svjesni da ih imaju i voljni platiti za “rješenja” koja im nudite.

[4] Profil klijenata koji bi najčešće naručivali Domino pizzu (Dominovi idealni klijenti):

• zaposleni roditelji u dobi između 25 i 49 godina koji puno vremena provode na poslu
• kuhanje smatraju “poslom” te ne žele “raditi” i nakon što dođu s posla
• ono kratko vrijeme koje imaju slobodno nakon posla žele provoditi s djecom, partnerom ili baveći se aktivnostima koje ih opuštaju
• gladni su nakon posla i žele večerati što god je brže moguće
• tijekom dana su uglavnom usmjereni na posao, a na večeru uglavnom misle tek kad dođu kući.

Čim imate sklonost za pokretanje vlastitog posla, uopće ne sumnjam da ste marljiva i radišna osoba. Koliko vidim u svakodnevnoj praksi, većina malih poduzetnika prilično je “radoholičarski” nastrojena i često postupaju kao da su baždareni da moraju raditi sve dok se potpuno ne iscrpe.

Drugim riječima, često se ponašaju kao da njihova produktivnost primarno ovisi o njihovoj marljivosti i napornom radu.

Međutim, marljivost i naporan rad nisu istodobno i jamstvo za produktivnost. Možete raditi po cijele dane, ali to istodobno ne znači da ćete ostvariti željene poslovne rezultate.

Postoji predivna misao Stephena Coveya koja glasi:

“Ako ljestve nisu naslonjene na pravi zid, sa svakim se korakom sve brže približavamo krivom mjestu.”

Drugim riječima, produktivnost prije svega podrazumijeva stvaranje visoke razine jasnoće smjera u kojem idemo kao i “krajnje vizije” kamo, u konačnici, želimo doći. I tek onda kada nam je potpuno jasno “gdje” želimo biti (“krajnja vizija”), mi možemo započeti stvarati smislene planove i strategije koji će podržavati naš put prema željenim ciljevima. I tek tada možemo procijeniti vodi li nas pojedina odluka ili aktivnost u smjeru u kojem želimo ići ili ne.

Bez navedene jasnoće, vaša marljivost i težak rad, sami po sebi, ne samo da vam neće biti od prevelike koristi, već mogu postati jedan od ključnih čimbenika koji će upropastiti vaš posao, brak/vezu, društveni život, zdravlje kao i cjelokupni životni entuzijazam.

***

Izuzev visoke razine jasnoće smjera u kojem idemo te “krajnje vizije” kamo želimo stići, produktivnost traži visoku razinu našeg fokusa odnosno, bolje reći, cjelovitu pozornost.

Živimo u informacijsko doba i na svakom koraku netko ili nešto pokušava “uzurpirati” djelić naše pozornosti. Naša je pozornost postala vrlo krhka i teško zadržavamo svoj fokus. Zbog neprekidnog “bombardiranja” raznim informacijama sa svih strana postali smo kronično rastreseni i odsutni – što neminovno uzrokuje veliki stres i pritisak te općenito nezadovoljstvo poslom i gubitak motivacije. Znanstvena istraživanja pokazuju kako 46,9% vremena provedenog na poslu provedemo odsutni i rastreseni.

Cjelovita pozornost (koja je nužni preduvjet snažnog fokusa) postaje, kako to kaže poznati američki profesor Thomas Davenport u svojoj glasovitoj knjizi “The Attention Economy”, nova “valuta” u koju definitivno trebamo uložiti potrebno vrijeme i energiju jer ona postaje nužna ne samo kao jedan od ključnih faktora naše produktivnosti već kao ključna stavka za sretan i ispunjen život.[5]

Nažalost, u glavama mnogih malih poduzetnika, koncept “produktivne osobe”, povezuje se s osobom koja je često odsutna i rastresena, radi po cijele dane, nema vremena za sebe i stalno je izložena velikom stresu i pritisku. Bojim se da je to sudbina svakog poduzetnika ako ne započne misliti na vrijeme i ne odbaci opasnu filozofiju “rastresenosti i odsutnosti” koju mnogi slijepo slijede.

***

Uz navedeno, produktivnost traži jasno definirane prioritete i dovoljno vremena za kreativno razmišljanje.

Produktivnost traži usmjerenost na sitne detalje te izrazito veliku fleksibilnost kako bismo mogli mijenjati svoj uobičajeni smjer i način poslovanja čim dobijemo i najmanji signal da postoji bolja i učinkovitija opcija.

Produktivnost traži dovoljno slobodnog vremena koje ćemo provoditi sa samima sobom i ljudima koji su nam bitni.

Produktivnost traži izdvajanje vremena za aktivnosti koje doslovce hrane našu dušu – u nedostatku kojih naša životna motivacija neminovno opada.

Produktivnost traži da imamo potreban odmak u svojoj glavi kako bismo misli koje često mislimo, emocije koje često osjećamo te aktivnosti koje često ponavljamo mogli redovito proanalizirati iz različitih kutova te neprekidno pokušavali pronaći bolja i praktičnija rješenja.

Produktivnost traži da se usudimo misliti svojom glavom – čak i onda kada nam svi oko nas govore drukčije – i slušamo vlastitu intuiciju.

***

Još jedan od važnijih razloga zašto mnogi mali poduzetnici poistovjećuju marljivost i težak rad s produktivnošću te im radni dan, u načelu, traje sve dok se potpuno ne iscrpe jest emocija korisnosti koju nužno započnu osjećati nakon što potroše radnu energiju koju imaju na raspolaganju.

Međutim, nemojte dopustiti da vas emocija korisnosti zavarava jer radi se uglavnom o pukom biokemijskom procesu u vašem mozgu koji ne mora nužno imati nikakve veze s produktivnošću. Primjerice, kad naš mozak “procijeni” da smo se dovoljno iscrpili, kako bi nas zaštitio od sagorijevanja i gubitka nužnih zaliha energije, on započinje izlučivati hormone poput dopamina koji nam prvo stvore kratkotrajni osjećaj ugode, a nakon toga se započnemo osjećati “korisno” – kao da smo nešto bitno napravili te imamo potrebu (čitaj: damo sebi pravo) sebe “nagraditi” odmorom i relaksacijom.

Pokušajte bilo što raditi do razine da se dobro iscrpite (primjerice, graditi maleni suhozid, a zatim ga razbiti, a zatim ga opet sagraditi, pa ga razbiti… sve dok se potpuno ne iscrpite 🙂 i nakon toga ćete se, zahvaljujući dopaminu, osjećati “korisno” te ćete imati potrebu sebe barem malo “nagraditi” za svoj trud i dati si pravo na odmor i relaksaciju.

Kao što i sami možete zaključiti, to nema nikakve veze s produktivnošću već s prirodnim mehanizmom samozaštite.

Dakle, marljivost i naporan rad nisu isto što i produktivnost. Samo onda ako su pod okriljem produktivnosti – koja prije svega podrazumijeva visoki stupanj jasnoće glede onog što želite postići (jasnoća glede “krajnje vizije”) te svjesnost o tome vodi li vas pojedina odluka i aktivnost koju poduzimate u smjeru svoje “krajnje vizije” – marljivost i naporan rad imaju smisla, jer “ako ljestve nisu naslonjene na pravi zid, sa svakim se korakom sve brže približavamo krivom mjestu.”

(fusnote)

[5] Pojam “Attention Management” (upravljanje pozornošću) sve češće se koristi na blogu i publikacijama koje objavljuje Harvard Business School, a i brojne druge cijenjene poslovne škole. Sve je veći broj tvrtki u svijetu koje za svoje menadžere i zaposlenike redovito organiziraju treninge za upravljanje pozornošću (tzv. “Mindfulness”) – Volvo, Xerox, Yahoo, Toyota, eBay, IKEA, Deutsche Bank, American Express, Societe Generale, Nike, Google, IBM, Reebok, Starbucks, itd.

Ljudi često krenu u privatni posao motivirani nekom idejom koja im stvara izazov ili budi entuzijazam. Međutim, kao posljedica svakodnevnih privatnih i poslovnih obaveza, komplikacija s administracijom, čestih promjena na tržištu, neizvjesnosti, pritiska i stresa te privatnih problema, u jednom trenutku jednostavno zaborave na razlog ZAŠTO su uopće pokrenuli svoj posao.

Zbog svega navedenog, da bi posao mogao ići dalje, njihova pozornost postaje usmjerena isključivo na profit te “odrađivanje” zadataka koje treba odraditi. A to nikako nije dobro.

Naravno, poslovne zadatke i obveze treba izvršavati, a o profitu je nužno voditi računa ako želite nastaviti poslovati dalje. Profit je poput “krvotoka” vašem poslu i treba voditi računa o njemu. Međutim, smisao dobrog krvotoka nije samo zato da bismo imali dobar krvotok već da bismo mogli optimalno funkcionirati i stvarati život kakav želimo iskusiti. Međutim, čim “zaboravite” na glavni razlog ZAŠTO ste pokrenuli svoj posao, možete biti sigurni da ćete se vrlo brzo zasititi poslom koji radite i sve češće ćete maštati o putovanjima i godišnjem odmoru.

***

Primjer iz prakse…

Moja klijentica, koja je po struci arhitektica, još za vrijeme studiranja radosno je upijala znanje te s uzbuđenjem iščekivala dan kada će otvoriti svoj arhitektonski studio i moći ga voditi po svome. Sama ideja da ljudima pomaže stvoriti viziju njihova doma, a kasnije je i provesti kroz projektnu dokumentaciju, motivirala ju je da se stalno usavršava i poput spužve upija nova znanja te prati najnovije inovacije iz svijeta povezane s njezinom strukom.

Jednog dana zaista je i otvorila svoju tvrtku i njezin posao počeo se prilično brzo razvijati. Trka za klijentima i novim poslovima, naplata, česte promjene zakona, “borba” s raznim državnim službama te “natezanje” s pojedinim “zahtjevnijim” klijentima dovelo je to toga da se potpuno zasitila svega što je vezano za njezinu struku – uključujući i sebe same.

Još jedan primjer iz prakse…

Klijentica koja je sada vlasnica kozmetičkog salona bila je potpuno frustrirana dok je radila kao komercijalist u jednoj tvrtki jer je osjećala da joj život užurbano teče, a ona stoji na potpuno krivom mjestu. Posao komercijalista, unatoč tome što se radi o njezinoj struci, nikada nije bilo nešto što joj je stvaralo radost. Međutim, nije imala izbora… sve dok jednog dana nije odlučila uzeti dovoljno vremena kako bi mogla detaljnije promisliti što zaista želi u životu i čime se želi baviti. Nakon nekog vremena shvatila je da želi otvoriti vlastiti kozmetički salon. Zaključila je da bi je najviše veselilo da se njezin posao svodi na pomaganje ženama da se osjećaju ljepše i bolje glede same sebe.

Nakon nekog vremena, otvorila je vlastiti kozmetički salon i posao joj je krenuo sasvim dobro. Na samome početku bila je potpuno posvećena svojim klijenticama, pažljivo ih je slušala i išla uvijek korak dalje negoli se to od nje očekivalo. Nakon godine dana vođenja kozmetičkog salona započela je osjećati otpor prema klijenticama i vidjeti ih samo kao “one” kojima treba dobro odraditi posao kako bi joj platili za usluge te se opet vratili. Zadovoljstvo i radost glede posla nestali su i samo bi čekala slobodne dane kako bi se mogla odmoriti od svega.

U oba navedena slučaja radi se o malim poduzetnicama koje su svoj posao stvorile oko nečeg što vole i sve im je dobro krenulo, no ipak im je bila “puna kapa” svega.

Zašto?

Zato što su zaboravile razlog ZAŠTO su to sve započele!

Naša arhitektica (iz primjera) s vremenom je zaboravila da je njezinu početnu strast i entuzijazam upravo probudila i održavala ideja kako svojim poslom “ljudima pomaže stvoriti viziju njihova doma, a kasnije je i provesti kroz projektnu dokumentaciju”.

Vlasnica kozmetičkog salona (iz primjera) s vremenom je zaboravila je da je njezinu početnu strast i entuzijazam upravo probudila i održavala ideja kako svojim poslom “pomaže ženama da se osjećaju ljepše i bolje glede same sebe”.

Obje su zaboravile na svoj ZAŠTO te su ih pregazile rutina, obveze i svakodnevica.

***

Nemojte zaboraviti na razlog ZAŠTO ste uopće pokrenuli svoj posao te na tjednoj bazi izdvojite barem sat vremena kako biste mogli promisliti te redefinirati svoj ZAŠTO sukladno novim okolnostima. Nemojte dopustiti da vam posao postane samo “posao”! Mi nismo roboti i emocionalna komponenta nužna nam je da bismo se radosno i energično kretali kroz život.

Vaš ZAŠTO je glavni izvor vaše motivacije i okidač za snažnu pokretačku energiju. Vaš ZAŠTO je povezan s neograničenim izvorom energije i kreativnosti u vama. Vaš ZAŠTO je gorivo koje vas pokreće i gura naprijed onda kada uopće ne vidite “logične” razloge zašto biste nastavili dalje. Nemojte nikada zaboraviti na ZAŠTO jer će vaš posao postati samo “posao” – a to je zaista šteta!

Jedna od predivnih stvari koju vam privatni posao može pružiti jest velika fleksibilnost glede organizacije vremena. Drugim riječima, za razliku od klasičnog zaposlenja, u mogućnosti ste velik dio svojeg vremena planirati onako kako vam to odgovara te ste, zahvaljujući modernoj tehnologiji, velik dio svojih poslova u mogućnosti odraditi online što vam može omogućiti znatno veću slobodu kretanja.

Navedeno zaista pruža veliki osjećaj slobode, međutim, to sa sobom donosi i određene neželjene posljedice. Ljudi oko vas brzo će vas započeti tretirati kao osobu koja često može biti “na usluzi” te može “uskočiti” kad zatreba. Stoga je izrazito važno što prije postaviti te svima oko sebe obznaniti jasne granice glede vašeg radnog vremena i pridržavati se tih granica.

Ako ne naučite poštovati i mudro koristiti svoje vrijeme, budite sigurni da ćete, poput većine malih poduzetnika, neprekidno juriti, biti stalno “u gužvi” i stalno će vas pratiti osjećaj da vam nedostaje vremena. Kronični osjećaj nedostatka vremena dugoročno stvara veliki stres koji uvelike utječe na vašu kreativnost, pamćenje, produktivnost, fokus i sposobnost donošenja smislenih odluka.

Vi stvarate svoje vrijeme. Vi definirate svoje prioritete. Onoliko koliko cijenite svoje vrijeme toliko će ga i drugi cijeniti.

Vrijeme je potpuno ograničeni resurs. Njega ne možete kupiti, a izgubljeno vrijeme ne možete vratiti. Stvorite radnu rutinu, plan i program rada i redovito ga se pridržavajte. Vaše vrijeme je vaše blago, stoga se tako počnite prema njemu odnositi.

Promislite u kojem dijelu dana ste u najboljoj “formi” za kreativne stvari, u kojem dijelu dana vam najviše odgovara sudjelovati na sastancima i biti u aktivnoj interakciji s ljudima, kada želite odgovarati na e-mailove i, kad god je to moguće, uvijek nastojte svoj raspored prilagoditi svojem prirodnom ritmu.

***

Još jedan od čestih izazova s kojim se suočavaju mali poduzetnici u početnoj fazi razvoja svojeg posla – kada je u pitanju upravljanje vremenom – jest neozbiljan tretman te nedovoljna posvećenost “umjetnim rokovima” što, u praksi, rezultira nepotrebnim odugovlačenjem s dovršavanjem bitnih stvari.

Primjerice, mene nitko ne tjera da pišem ovu e-knjigu. Nemam roka do kada je moram napisati, niti moram ikome davati izvještaje kako stojim s pisanjem. Ako je ne napišem, nitko to neće ni primijetiti. S druge strane, nemam viška vremena i ako je želim dovršiti, bit će potrebno da “žrtvujem” neke druge aktivnosti kako bih mogao dovršiti pisanje knjige. Možda će biti potrebno da dodatno radim u večernjim satima i vikendom. Međutim, ako ne postavim “umjetni” fiksni rok do kojeg je moram završiti ili “fiksno” zadano vrijeme u danu koje posvećujem pisanju, nego se pisanju posvetim samo onda kada mi dođe inspiracija ili kada imam vremena za to, vrlo je vjerojatno da je nikada neću dovršiti. Ako svoj “umjetni” rok ne tretiram i ne poštujem na isti način na koji bih ga morao tretirati i poštovati kao da radim za neku tvrtku te mi posao ovisi o tome, vrlo je vjerojatno da će mi se s vremenom posao “razvodniti” te ću imati puno praznog hoda.

***

Sve dok ste u početnoj fazi vlastitog posla, vrlo je vjerojatno da će preko 70 posto onoga što trebate napraviti biti u domeni “umjetnih” rokova i način na koji se odnosite prema svojim “umjetnim” rokovima uvelike će uvjetovati vaše napredovanje prema željenim poslovnim ciljevima.

Ako svoje vrijeme, svoj prirodni ritam i “umjetne” rokove ne tretirate dovoljno ozbiljno, dogodit će se jedan od dva scenarija:

• ili ćete se vrlo brzo prestati baviti poslom kojim se bavite
• ili će se vaš posao uspješno razviti i proširiti, a vi kao osoba ćete postajati umorniji, iscrpljeniji, nervozniji te uopće nećete biti u mogućnosti veseliti se i uživati u postignutim rezultatima.

Čuvajte svoje vrijeme, mudro i promišljeno upravljajte njime i oprezno ga dijelite s drugima jer to je jedan o najvažnijih resursa koje imate.

Pokrenuti i razvijati privatni posao nije nimalo lagan zadatak. Redoviti pritisak, stres, zabrinutost, nedostatak vremena za sebe, tjeskoba i strah česti su pratioci malih poduzetnika. Previše je čimbenika koji su neizvjesni te ovise samo o njihovoj odluci. Ne postoji neko tijelo ili odbor na koje bi mogli prebaciti odgovornost u slučaju da stvari ne ispadnu onako kako su zamislili, već ih i najmanja pogreška direktno udari “po džepu”.

Poduzetnici, s obzirom da su po prirodni ambiciozni, proaktivni i uporni, često su voljni izdržati sve ono što ih muči i tišti vjerujući kako će njihova radost, ispunjenje i mir ipak uslijediti jednog lijepog i sunčanog dana kada im posao “stane na noge” i kada stvari “profunkcioniraju” sukladno njihovim očekivanjima.

Nažalost, takav način gledanja je velika pogreška i samozavaravanje. On je poput obzora koji nam se čini da postoji negdje u daljini, no što mu se više približavamo on je sve dalje.

Nemojte nasjedati na iluziju da će se vaše unutarnje stanje promijeniti onda kada se ostvare vaši poslovni ciljevi jer STANJE KOJE JE U VAMA NAJČEŠĆE PRISUTNO DOK RADITE NA OSTVARENJU POJEDINOG CILJA, BIT ĆE NAJČEŠĆE U VAMA PRISUTNO I ONDA KADA DOSTIGNETE TAJ CILJ!

Ili, samo malo drukčije rečeno, kvaliteta osobne energije koja vas prati na putu prema ostvarenju pojedinog poslovnog cilja, pratit će vas i onda kada ostvarite taj cilj.

Već godinama radim s malim poduzetnicima i još nisam naišao na iznimku od navedenog principa.

Mi smo robovi svojih navika. Ako je vaša navika biti često zabrinut, nemati dovoljno vremena za sebe i ono što vam je zaista bitno, itd., čim vaš posao stane na noge, vaš um će pronaći nove logične, opravdane i “legitimne” razloge zbog kojih ćete i dalje biti zabrinuti te nećete imati dovoljno vremena.

Uzmite u obzir navedeno i u svoj dnevni raspored fiksno predvidite vrijeme koje ćete provesti sami sa sobom u tišini kako biste se mogli povezati s “mjestom tišine” u sebi. Nemojte samo donijeti apstraktnu odluku o tome kako ćete započeti s novom navikom već u svojem rokovniku unaprijed fiksno odredite vrijeme za sebe i to tretirajte kao SASTANAK S VRLO VAŽNOM OSOBOM – jer to vi i jeste! Vjerujte mi, isplatit će vam se i kasnije će vam biti drago.

***

Jedan moj klijent često je bio tjeskoban i zabrinut dok je pokretao svoj privatni posao. No vjerovao je da će ipak osvanuti dan kada će se moći opustiti i redovito ići u ribolov, dok će njegov posao i dalje stabilno funkcionirati. Nakon nekoliko godina zaista je i postigao prilično dojmljiv poslovni uspjeh i uvelike automatizirao svoj posao. Taman kada je pomislio da će konačno predahnuti te započeti živjeti po svome, njegov stariji sin, koji je trebao preuzeti vođenje posla, iznenada je “zaključio” da on sebe u biti ne vidi u tom poslu te prvo želi proputovati svijet, a nakon toga želi ići u Indiju i prakticirani jogu nekoliko mjeseci. Naravno, moj klijent, unatoč tome što je uspio svoj posao “postaviti na noge” i dalje je bio tjeskoban i zabrinut zbog odluka koje je donio njegov sin.

Kada ste mali poduzetnik, vrijeme koje provodite radeći može se podijeliti u dvije osnovne kategorije:

• rad “u poslu”, i
• rad “na razvoju posla”

U najkraćim crtama, rad u poslu svodi se na obavljanje zadataka koji predstavljaju srž vašeg posla – ono što vaši klijenti misle da je vaš “glavni” posao. Rad na razvoju posla svodi se na aktivnosti kojima stvarate strukturu, sisteme i mrežu ljudi koji će vam omogućiti razvoj, širenje i automatizaciju vašeg poslovanja i omogućiti vam da se više bavite upravo onim aspektima posla koje najviše volite i u kojima najviše mogu doći do izražaja vaše snage, vještine i talenti.

Dok radite u poslu, vi od svojih klijenata primate novac za to, dok je rad na razvoju posla uglavnom besplatan.

Primjerice, dok radim s klijentima jedan na jedan, ja radim u poslu. Za to vrijeme posvećen sam klijentu s kojim radim i kao kompenzaciju dobivam novac. Ista stvar je u pitanju kada vodim neki seminar ili radionicu. Međutim, dok pišem ovu e-knjigu, za koju već unaprijed znam da ću je dijeliti besplatno posjetiteljima svoje web stranice, ja radim na razvoju posla, a za to direktno ne dobivam nikakav novac. Ipak, postoji vjerojatnost da će se određenom broju ljudi koji je pročitaju svidjeti način na koji razmišljam te će poželjeti surađivati sa mnom i koristiti moje usluge. Dakle, za nju neću dobiti nikakav novac, ali će mi omogućiti da više vremena provedem baveći se aspektom posla koji me najviše veseli i ispunjava – rad s klijentima.

Evo još nekoliko primjera kako biste zadobili jasniju sliku…

Stomatolog koji popravlja zub svojem klijentu = rad u poslu (rad za novac). Stomatolog koji radi na izradi poslovnog plana i strategije kako bi proširio djelatnost svoje ordinacije, dodao nove usluge te zaposlio nove ljude = rad na razvoju posla (besplatno).

Vlasnica male trgovine zdravom hranom koja u svojoj trgovini prodaje proizvode kupcima = rad u poslu (rad za novac). Vlasnica male trgovine zdravom hranom koja redovito piše blog putem kojeg detaljnije upoznaje postojeće i potencijalne kupce s proizvodima koje prodaje i prednostima zdrave prehrane i tako postupno sebe pozicionira kao eksperta za zdravu prehranu te ujedno poboljšava optimizaciju svoje web stranice (SEO) = rad na razvoju posla (besplatno).

***

Pogreška koju često rade mali poduzetnici u početnoj fazi razvoja svojeg posla jest da svoj raspored pretrpaju aktivnostima koje spadaju u kategoriju rada u poslu, a zapostavljaju stvaranje sustava koji će im omogućiti daljnji razvoj i širenje te umjesto njih “odrađivati” dobar dio posla.

Stoga, vodite računa o tome da redovito održavate optimalnu ravnotežu između rada u poslu i rada na razvoju posla. Teško bi bilo postaviti neki razuman i objektivni omjer koliko bi, u prosjeku, trebalo vremena posvećivati radu u poslu, a koliko radu na razvoju posla jer to uvelike ovisi o tipu vašeg posla i aktualnoj situaciji na tržištu. No, ono što bi se moglo kazati jest da što god su vaše poslovne ambicije više, definitivno bi bilo potrebno više vremena izdvajati radeći na razvoju posla.

Drugim riječima, što god su vaše ambicije više, pripremite se na puno besplatnog rada. 🙂

Tomislav Tomić je diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Odmah nakon diplome započeo je raditi kao odvjetnički vježbenik, a nakon položenog pravosudnog ispita otvorio je i vlastiti odvjetnički ured.

Uz pravni studij, diplomirao je također i na Sveučilištu metafizike u Sedoni (SAD) gdje trenutno pohađa (online) postdiplomski studij. Licenciran je i kao trener za razvijanje samopoštovanja kod djece od strane instituta “The Center For Personal Reinvention”. Licenciran je kao “NLP praktičar” od strane “American Union of NLP”. Licenciran je kao “Stress Management Coach” od strane “Spencer Institute – SAD”.

S konceptom coachinga prvi put se susreo 2001. godine dok je radio u SAD-u. Iako je nedugo nakon toga započeo održavati kratke radionice i predavanja, coachingom se službeno počeo baviti 2009. godine.

Razne vrste Mindfulness treninga započeo je voditi još od studentskih dana.

Uz navedeno, 2012. godine pokrenuo je u Zagrebu i jednogodišnju i dvogodišnju školu za razvoj coaching vještina (TT COACHING®).

Uz brojne coaching programe i članke na temu osobnog i poslovnog razvoja, autor je knjiga:

• Drevni ključevi radosti; osvijestite izvornu sreću u sebi (Profil, 2009.) koja je za sada objavljena u Hrvatskoj, SAD-u i Poljskoj (uskoro i na arapskom jeziku),
•  Zaboravljena vještina; umijeće svjesnog kreiranja željenih iskustava (Pluvia, 2011.) (objavljena u Hrvatskoj i SAD-u)
• Zaboravljeno iskustvo; naučite kako osvijestiti svoju životnu svrhu i prepustiti se vodstvu svoje unutarnje mudrosti (Tomić Coaching, 2014.)

Za više informacija o aktualnim programima i radionicama posjetite njegovu web stranicu

==> https://tomislavtomiccoaching.com

Poštovani čitatelju,

Imam za vas jedan zanimljiv “deal” koji će vam omogućiti da besplatno dobijete moju knjigu Zaboravljena vještina (u pdf formatu). Sve što od vas tražim jest da na svojem Facebook zidu podijelite stranicu na kojoj ste se prijavili za besplatno preuzimanje moje e-knjige “Sedam pogrešaka koje najčešće čine mali poduzetnici…”

Zaboravljena vještina; umijeće svjesnog stvaranja željenih iskustava

Za više informacija o navedenoj opciji, kliknite na link u nastavku ==> https://tomislavtomiccoaching.com/podijelite-link-i-osvojite-knjigu