Razni događaji kojima smo svjedočili u protekloj godini neupitno su mnogima stvorili veliki strah i neizvjesnost glede budućnosti. Čak i ona osnovna razina nade koja se pojavi početkom svake nove godine, ove godine kao da je izblijedila do razine da je postala neprepoznatljiva.

Unatoč svemu, želja mi je podijeliti s vama pristup koji osobno volim koristiti u trenucima kada nade jednostavno nema na vidiku, a način razmišljanja i logika koju inače koristim nije mi u mogućnosti osigurati zadovoljavajuća rješenja.

***

Osobno vjerujem kako život postaje puno lakši u trenutku kada shvatimo da on nije zamišljen da bude poput igre čije glavno pravilo glasi: „Učini sve sam!“

Osobno vjerujem kako život postaje puno lakši u trenutku kada shvatimo da on nije zamišljen da bude poput igre čije glavno pravilo glasi: „Učini sve sam!“

Drugim riječima, sasvim je normalno očekivati da ćete se barem nekoliko puta u životu pronaći u situaciji iz koje biste najradije već jučer izašli, a djeluje vam kao da nema kraja. Što više mislite o takvoj situaciji i pokušavate pronaći odgovarajuća rješenja, stvar samo postaje gora, a osjećaji bespomoćnosti i tjeskobe sve su prisutniji u vašem iskustvu. Sasvim je nevažno radi li se o situacijama koje su zadesile veći broj ljudi ili je u pitanju samo neka vaša privatna situacija.

Ono što smatram važnim u takvim trenucima jest podsjetiti sebe da sami sebi na ramena stavljate preveliki teret i da nije nužno da se oslanjate samo na sebe i svoju osobnu snagu.

Možda zaista ne znate što učiniti, ali mudrost Svemira, koja ima jedan sasvim drukčiji i cjelovitiji uvid u vašu situaciju, ne samo da ZNA što bi bilo najbolje učiniti nego vam u trenutku kada se suočavate s određenim izazovom automatski šalje svoj uvid i rješenje.

Možda zaista ne znate što učiniti, ali mudrost Svemira, koja ima jedan sasvim drukčiji i cjelovitiji uvid u vašu situaciju, ne samo da ZNA što bi bilo najbolje učiniti nego vam u trenutku kada se suočavate s određenim izazovom automatski šalje svoj uvid i rješenje.

Međutim, sve dok je vaš primarni fokus na pokušaju da sami dođete do potrebnih odgovora, vaš um je previše „bučan“ i zatvoren za prepoznavanje odgovora (i rješenja) koji vam Svemir VEĆ ŠALJE.

Niste sami na putu života i vaš „nevidljivi pomoćnik“ stalno je s vama, ali ipak je potrebno poduzeti mali čin kojim demonstrirate i sebi i Svemiru da ste voljni primiti uvid, odgovor ili rješenje koje vam se nudi.

Ako osjećate prevelik teret na svojim leđima, a ne znate što učiniti, dovoljno je da se prisjetite kako Svemir ne samo da zna što bi bilo smisleno učiniti nego vam je VEĆ POSLAO odgovor. Samo se prisjetite te ideje i u sebi kažite: „Ne znam kako riješiti ovaj problem/izazov/situaciju, ali zato Svemir zna i ja sam otvoren/a za primanje odgovora“.

Učinite to svaki put kada osjetite preveliki teret na svojim leđima i nova nada će se probuditi u vama jer Svemir zna i želi vam pomoći, a život nije namijenjen da bude igra koja se svodi na riječi „Učini sve sam!“. Tvrdnja „Učini sve sam!“ siguran je recept za duboku anksioznost i depresiju jer naš um i sve znanje i iskustvo koje smo stekli tijekom života nisu dostatni za razumnu i smislenu interpretaciju svih događanja s kojima ćemo se susresti u životu.

***

Prije nekoliko godina upisao sam se na tečaj aramejskog biblijskog jezika, a jedna od brojnih stvari koja mi se posebno svidjela svodila se upravo na poimanje i definiciju molitve.

Aramejski je Isusov materinji jezik. On je razmišljao, razgovarao s ljudima i propovijedao na aramejskom jeziku, a najraniji tekstovi o njemu i njegovom životu i djelovanju napisani su upravo na aramejskom jeziku.

Svima nam je poznato da je Isus puno puta govorio o važnosti molitve, no ono što me je posebno zaintrigiralo jest aramejska riječ za molitvu koja glasi: Slota. Ta riječ dolazi od korijena riječi “sla” (što znači zamka) i na aramejskom jeziku doslovce znači “postaviti zamku”.

Drugim riječima, u kontekstu Isusovog materinjeg jezika, riječ ili pojam molitve ne svodi se toliko na ideju da obznanimo Bogu, Svjetlu, inteligenciji Svemira ili nazovi-to-kako-želiš što zaista želimo ili da tu istu inteligenciju pokušavamo uvjeriti da nam omogući nešto što nam do tada možda nije bilo “namijenjeno” – jer „…vaš Otac zna što vam treba i prije negoli ga zaištete“ (Mt 6,7-15) – nego je u pitanju drukčiji koncept. On se mahom svodi na ideju da svoj um “postavimo” kao “zamku” kako bismo mogli “uloviti” božanski uvid ili ideju ili vodstvo koje nam je VEĆ POSLANO.

Poanta je u “prilagodbi” našeg uma na način da možemo “uloviti” (čitaj: prepoznati) uvid, ideju ili vodstvo koje nam je VEĆ POSLANO, jer ako želite “postaviti učinkovitu zamku”, zamka mora biti prilagođena upravo za ono što želite “uloviti”. Drugim riječima, mi smo ti koji se moramo prilagoditi da bismo “ulovili” odgovor (ili rješenje) koji nam je VEĆ POSLAN.

Ako nismo u stanju “uloviti” uvid ili vodstvo koje nam je potrebno, to ne znači da Svemir razmatra želi li udovoljiti našoj molbi, već znači da stanje u našem umu nije takvo da možemo prepoznati odgovor koji nam je VEĆ POSLAN.

„Ne znam kako riješiti ovaj problem/izazov/situaciju, ali zato Svemir zna i ja sam otvoren/a za primanje odgovora“ – mantra je koja će vam zasigurno pomoći prekinuti neproduktivno mozganje i “uloviti” potreban uvid, odgovor ili rješenje.

Svemir zna… i ne samo da vam želi pomoći već zajedno s vama želi sudjelovati u sustvaranju predivne čarolije koja se naziva vaš život!

© Tomislav Tomić – 2021. Sva prava pridržana.

PODIJELI: