Upoznajte jednu neobičnu “teoriju” koja može potpuno promijeniti vaš odnos prema načinu kako pristupate prema realizaciji svojih ciljeva…

Ovaj članak je dio radne skripte za program “TT COACHING® – POSTANI LIFE COACH”. Kliknite OVDJE za više informacija o programu…

Krajem 70-ih godina prošlog stoljeća, stanfordski psiholog Philip Zombardo odlučio je provesti zanimljiv eksperiment. Jedan automobil parkirao je bez registarskih pločica s malko otvorenom haubom i otvorenim prozorom u jednom kvartu u New Yorku. Drugi automobil parkirao je u kvartu u gradu Palo Alto u Kaliforniji, no nije skinuo registarske pločice niti je ostavio otvoren prozor i haubu – taj auto djelovao je kao da nekome pripada te da ga netko redovito koristi. Važno je napomenuti kako su oba kvarta u kojima je parkirao svoje automobile bila poznata po siromaštvu i visokoj stopi kriminala.

Automobil koji parkirao u New Yorku tu istu večer “posjetili” su lopovi, a već nakon tri dana ništa vrijedno nije ostalo u njemu. Automobil koji je parkirao u Palu Altu i nakon tjedan dana ostao je netaknut.

Kako bi nastavio sa svojim eksperimentom, odlučio je čekićem razbiti prozor “netaknutog” automobila parkiranog u Palu Altu. S razbijenim prozorom automobil je nekako ostavljao dojam zapuštenosti. Već samo nekoliko sati nakon što je razbio prozor, lopovi su pokrali sve što je bilo vrijedno u automobilu.

Dakle, dok je auto djelovao kao da nekome pripada te ga netko redovito održava i koristi, tjedan dana nitko ga nije niti dotaknuo. Čim je razbio prozor automobila i ostavio ga da stoji s razbijenim prozorom ostavljajući dojam zapuštenosti, već nakon samo nekoliko sati lopovi su pokrali sve što je bilo vrijedno u njemu.

***

Taj eksperiment poslužio je kao temelj za stvaranje tzv. Teorije slomljenih prozora koja se svodi na ideju da kada se laka kaznena djela započnu IGNORIRATI i ZANEMARIVATI, to stvara poticaj i plodno tlo za širenje težih kaznenih djela i razvoj “ozbiljnijeg” kriminala. Navedena teorija pokazala se više nego učinkovitom u praksi i njezina primjena dovela je do smanjenja stope kriminala u raznim gradovima diljem SAD-a.

S vremenom njezina primjena, u nešto modificiranom obliku, zaživjela je i unutar polja osobnog razvoja i zato krenimo sada istražiti na koji način nam ta teorija može pomoći u procesu osobne promjene.

***

Neovisno o tome koliko je “velik” ili “udaljen” cilj ili ishod koji želite ostvariti, najveći dio vašeg puta prema tom cilju ili ishodu sastoji se od mnoštva MALIH KORAKA koje je potrebno činiti na dnevnoj bazi.

Promislite malo…

Možda želite smršaviti 10 kila. Koji god program ili pristup mršavljenju izabrali, ono što će najviše uvjetovati realizaciju vašeg ishoda (kao i održivost te promjene) upravo je zbroj malih koraka koje ćete poduzimati na dnevnoj bazi poput redovitog vježbanja, pravilan unos hrane, izbjegavanje pojedinih namirnica, itd.

Možda želite napisati svoju prvu knjigu. Puni ste inspiracije i osjećate radost i polet pri samoj pomisli kako se vaša knjiga prodaje u knjižarama. Unatoč tome, uspjeh vašeg ishoda najviše će ovisiti o vašim dnevnim navikama i vremenu koje ćete na dnevnoj bazi izdvojiti za pisanje, proučavanje literature, učinkovitije upravljanje postojećim obavezama, itd.

Velika ambicija, motivacija, inspiracija, vizija i razni drugi “pokretači” proaktivnog ponašanja često su precijenjeni. Koliko god da oni mogu (i često jesu) biti vrlo snažni inicijatori procesa promjene, vrlo brzo će nestati ako ih ne održavamo upravo s malim praktičnim koracima koje poduzimamo na dnevnoj bazi. Jim Rohn, jedan od najpoznatihih motivacijskih govornika, kazao je: “Motivacija je ono što vas pokreće. Navika je ono što vas drži u pokretu.”

“Motivacija je ono što vas pokreće. Navika je ono što vas drži u pokretu.” – Jim Rohn

Nažalost, ti mali koraci često su repetitivni, nitko gotovo i ne primjeti da ih činite i ponekad djeluju beznačajno u odnosu na vaš konačni cilj ili ishod. Ponekad danima ili tjednima ne primjećujete nikakvo napredovanje, unatoč tome što ih se redovito pridržavate. Primjerice, vježbate redovito nekoliko tjedana i vodite računa o svakom obroku, a ne primjećujete nikakvu posebnu promjenu na vašem tijelu. Ili, pišete svoju prvu knjigu već nekoliko tjedana, a nakon što ste izbrisali sve ono što vam se učinilo kao suvišno, shvatili ste da ste napisali svega dvije stranice.

No, poanta je u tome što će upravo ti mali rutinski koraci koje nitko ne vidi, a niti primijeti da ih činite, postupno vam omogućiti da prepoznate one ključne (veće) korake koji će vas vidno gurnuti naprijed u smjeru vašeg cilja ili željene promjene.

Međutim, ako započnete ignorirati i “preskakati” te male korake, u vama će se stvoriti TENDENCIJA DA SVE VIŠE IGNORIRATE I PRESKAČETE BILO KAKVU VRSTU AKCIJE KOJA VAM JE POTREBNA. To će postupno ugušiti vašu motivaciju i zamagliti vašu viziju. Velika je vjerojatnost da ćete na kraju odustati od svojeg cilja ili željene promjene vjerujući kako cilj koji ste si zadali ionako nije bio za vas.

Svaki vaš preskočeni mali korak vraća vas dva koraka nazad. Svaki vaš preskočeni mali korak, u metaforičkom smislu, djelovat će poput automobila iz navedenog eksperimenta koji djeluje sve zapuštenije. Što god vaš “automobil” djeluje “zapuštenije” imat ćete sve manje volje da ga vratite u optimalno stanje. U konačnici to će rezultirati i time da će ljudi oko vas, koji su vam potrebni da dođete do željenog cilja, nesvjesno “namirisati” da ste neozbiljni i nedovoljno posvećeni svojem cilju ili ishodu te će izgubiti volju da vam pomognu i pogurnu vas koliko mogu. Budimo realni, zašto bi oni gubili vrijeme sa vama ako vi sami sa sobom još niste definirali koliko vam je zaista stalo do toga što želite? To se sve događa uglavnom na nesvjesnoj razini, ali ionako se većina naših interakcija zbiva nesvjesno.

Onda kada se vjerno držite malih koraka jer ne želite da vaš “automobil” djeluje zapušteno već želite da se vidi da netko redovito vodi računa o njemu i da ga redovito pazi i održava, ljudi će prepoznati vašu posvećenost i imati će poriv da vam maksimalno izađu u susret i pomognu kako god mogu i znaju.

U jogi postoji načelo koje kaže da ako jedan dan preskočiš meditaciju, treba ti dva dana meditiranja da se vratiš na istu razinu. Ako dva dana preskočiš meditaciju treba ti četiri dana meditiranja da se vratiš na istu razinu. Ako tri dana preskočiš meditaciju treba ti devet dana meditiranja da se vratiš na istu razinu.

“Ako jedan dan preskočiš meditaciju, treba ti dva dana meditiranja da se vratiš na istu razinu. Ako dva dana preskočiš meditaciju treba ti četiri dana meditiranja da se vratiš na istu razinu. Ako tri dana preskočiš meditaciju treba ti devet dana meditiranja da se vratiš na istu razinu.”

Ukratko, mali koraci koji se redovito izvode na dnevnoj ili tjednoj bazi temelj su svakog uspješnog ishoda. O njima ovisi rok trajanja te intenzitet vaše vizije, motivacije i inspiracije. Čim započnete igronirati i “preskakati” te male korake, ne samo da ćete osjećati sve veću tendenciju da ih još više ignorirate i “preskačete” već ćete započeti relativizirati i one ključne (veće) korake koji su nužni za realizaciju vašeg cilja.

Tajna proaktivnosti nije u velikoj viziji, snažnoj motivaciji ili ambiciji jer gotovo da i nema osobe koja barem nekoliko puta u životu nije osjetila snažnu inspiraciju ili motivaciju za nešto. Nažalost, bez dodatnog razumijevanja, vizija, inspiracija ili motivacija često nalikuju na željenog gosta koji se iznenada pojavio na naša vrata i taman kada se poveselimo što je konačno stigao, on iznenada nestane. Tajna proaktivosti svodi se na (1) razumijevanje važnosti malih koraka, (2) razumijevanje opasnosti preskakanja i relativiziranja malih koraka te (3) razumijevanje koncepta za kojeg se u kontekstu TT COACHING® programa koristi naziv “nelinearna priroda kumulacije učinka malih koraka”.

Nelinearna priroda kumulacije učinka malih koraka

Postoji još jedan zanimljiv fenomen koji je dobro imati u vidu kada govorimo o važnosti poduzimanja malih koraka kao i o skivenoj opasnosti “preskakanja” istih.

Onda kada definiramo ciljeve te male korake koje ćemo poduzimati na dnevnog bazi, jedan dio našeg uma očekuje da svakim poduzetim malim korakom mi uočimo barem malenu razinu napredovanja. To je sasvim prirodno za očekivati jer ako već uložite vrijeme i energiju u nešto, želite se uvjeriti da vas je poduzeta akcija barem malo približila željenom ishodu. Nažalost, koliko god da navedeno očekivanje djeluje logično, linearno napredovanje rezervirano je samo za rijetke slučajeve.

I upravo zato važno je imati na umu sljedeće…

Ako vam, primjerice, treba 100 dana neke aktivnosti da biste ostvarili svoj cilj, slobodno računajte na to da će se oko 80 posto vaših VIDLJIVIH REZULTATA pojaviti tek posljednjih 20-ak dana (posljednjih 20 posto vremena).

Primjerice, ako vam je 100 dana potrebno da biste dovršili svoju knjigu, velika je vjerojatnost da ćete 80 posto svojeg rukopisa dovršiti upravo zadnjih 20-ak dana, dok ćete privih 80 dana eksperimentirati s raznim idejama, pisati i brisati, istraživati materijal, itd. – u svakom slučaju bez nekih posebnih vidljivih rezultata koje biste nekome mogli pokazati i pitati tu osobu za mišljenje.

Ako vam treba, primjerice, 10 mjeseci da biste pokrenuli svoj privatni bizinis i došli do razine da vaš neto mjesečni prihod bude jednak vašoj trenutnoj mjesečnoj plaći, velika je vjerojatnost da će se većina značajnih rezultata koji će najviše utjecati na vaš zadani neto mjesečni prihod pojaviti upravo dva mjeseca prije negoli započnete ostvarivati takav prihod.

Ovo, naravno, nije neka precizna statistika već samo okvirna ideja koja ukazuje na to kako se naš put prema cilju odvija sasvim nelinearno. Nažalost, zbog nerazumijevanja navedenog fenomena mnogi ljudi prerano zaključe da im to što rade “ne ide kako su zamislili” te odustanu, često ne shvaćajući da su bili gotovo nadomak realizacije svojeg cilja.

Poanta je da se unaprijed pripremite na to da ćete, u prosjeku, 80 posto vremena koje vam je potrebno za realizaciju nekog cilja provesti čineći male korake koje je nužno potrebno učiniti, a koje nitko neće primjetiti. I to je ono što razlikuje ljude koji idu naprijed u odnosu na one koji se stalno vrte u krug.

Sažetak:

  • Neovisno o tome koliko je “velik” ili “udaljen” cilj ili ishod koji želite ostvariti, najveći dio vašeg puta prema tom cilju ili ishodu sastoji se od mnoštva MALIH KORAKA koje je potrebno činiti na dnevnoj bazi.
  • Ako započnete ignorirati i “preskakati” te male korake, u vama će se stvoriti TENDENCIJA DA SVE VIŠE IGNORIRATE I PRESKAČETE BILO KAKVU VRSTU AKCIJE KOJA VAM JE POTREBNA. To će postupno ugušiti vašu motivaciju, zamagliti vašu viziju i utjecati na to da odustanete od svojeg cilja ili promjene koju želite realizirati.
  • Jedino redovitost u poduzimanju malih koraka na dnevnoj bazi ima “supermoć” da produži rok trajanja vaše vizije i motivacije.
  • Pripremite se za to da ćete 80 posto vremena koje vam je potrebno za realizaciju nekog cilja provesti čineći male korake koje je nužno potrebno učiniti, a koje nitko neće primjetiti. Oni vidljivi i znčajni rezultati pojavit će se tek zadnjih 20 posto vremena i to neposredno pred realizacijom željenog ishoda.

Pitanja za razmišljanje (uzimajući u obzir prijašnje module)…

  • U kojem dijelu GROW modela je poželjno definirati “male korake”?
  • Kako stvoriti sustav mjerenja poduzimanja malih koraka kada je u pitanju klijent koji ima “duhovne” ciljeve ili kada se radi o promjeni “interne” prirode (dakle, ishod/cilj koji je neopipljiv i “nevidljiv”)?
  • Što ako procijenite da si je klijent zadao previše malih koraka, a smatra da su svi podjednako važni? Kako ih “pozicionirati”?
  • “Klijent upravlja sadržajem, coach upravlja procesom!”. Uzimajući u obzir navedeno načelo, u kontekstu postavljanja malih koraka, što se sve odnosi na “sadržaj”, a što se odnosi na “proces”?
  • Ako klijentu treba sto dana da realizira zadani cilj ili željenu promjenu, koji su konkretni dani kada je vjerojatno da će se suočiti sa svojim najvećim unutarnjim otporima? Zašto?
  • Da li je poželjno da u danima kada osjeća najintenziviniji otpor klijent smanji intenzitet izvođenja malih koraka? Zašto da/ne?
  • Koje aktivnosti je nužno ubaciti u dane kada klijent osjeća najintenzivniji otpor? Zašto?
  • Koja bi bila temeljna razlika prilikom prezentacije važnosti pridržavanja malih koraka na dnevnoj bazi osobi koja dominantno ima analitički stil ponašanja u odnosu na osobu koja dominantno ima sabrani stil ponašanja? (A-DISC MODEL)
  • Koje izazove možete očekivati ako Teoriju slomljenih prozora predstavite osobi koja dominantno ima izražajni stil ponašanja? (A-DISC MODEL)
  • Na koje sve načine biste mogli uključiti pojedine treće osobe kako biste povisili razinu proaktivne odgovornosti (accountability) kod klijenta u smislu redovitosti poduzimanja malih koraka? Koje bi to bile osobe i na koji način su povezane sa vašim klijentom odnosno sa ciljem/ishodom na kojem zajednički radite?

***

Ovaj članak je dio radne skripte za program “TT COACHING® – POSTANI LIFE COACH”. Kliknite OVDJE za više informacija o programu…

© Tomislav Tomić – 2019. Sva prava pridržana.

PODIJELI: