Prije nekoliko mjeseci sreo sam poznanicu koju dugo vremena nisam vidio. Popili smo kavu i kratko popričali. Rekla mi je kako radi kao prodavačica u dućanu koji će se najvjerojatnije uskoro zatvoriti, a sve i da se ne zatvori plaća joj je toliko mizerna da uopće ne zna isplati li joj se raditi.
Pri samom kraju našega druženja natuknula mi je da je imam u vidu ako čujem da netko traži nove djelatnike. − Ti ionako često radiš treninge s poslovnim ljudima pa me imaj na pameti ako se ukaže neka zgodna prilika! – kazala mi je nasmiješenim tonom.
Kada sam je upitao kakvu vrstu posla traži, odgovorila mi je kako bi voljela izbjeći posao prodavačice u dućanu te bi najradije voljela raditi kao tajnica u nekoj dobrostojećoj tvrtki. U biti, naglasila mi je povjerljivim tonom, to bi joj bio posao koji je oduvijek željela.
− Kakvim vještinama raspolažeš? Znaš li engleski jezik dovoljno dobro? Radiš li na računalu? − upitao sam je jer tvrtke koje mi je navela, a za koje je zainteresirana, uglavnom rade sa stranim klijentima i traži se vrlo dobro poznavanje engleskog jezika te rada na PC-u.
Odgovorila mi je kako je engleski skroz zaboravila, a vezano za kompjutore i informatiku, sve što zna jest pretraživati Google te se ulogirati u Facebook, no, ozbiljnim tonom mi je istaknula, ako bi je netko zaposlio, bila bi voljna započeti ozbiljno učiti engleski jezik kao i potrebne kompjutorske programe. − Zaista to ozbiljno mislim! − bila je njezina pozdravna rečenica.
Budući da sam morao ići, nisam htio započeti raspravu s njom o tome što stvarno mislim o njezinim razmišljanjima. Nedavno sam čuo da se zatvorio dućan u kojem je radila, a ona je trenutno nezaposlena (i vrlo razočarana sobom, ljudima i životom općenito).
***
Nažalost, puno je priča na sličnu temu i vjerujem da svatko od nas poznaje barem nekoliko ljudi koje bismo mogli poistovjetiti s poznanicom čiju sam situaciju opisao.
No, po mojem mišljenju, nije toliko velik problem to što je ona trenutno nezaposlena, već je njezin problem to što je ona „nezapošljiva“. Pod pojmom nezapošljivost smatram stanje svijesti uzrokovano našom subjektivnom percepcijom sebe i svijeta oko sebe.
Nezaposlenost se može svakome dogoditi. Ponekad se to dogodi zbog našega pogrešnog ili nekompetentnog djelovanja, a ponekad je uzrok gubitka posla potpuno izvan našeg utjecaja (npr. stečaj tvrtke u kojoj radimo).
Međutim, nezapošljivost, za razliku od nezaposlenosti, isključivo je naša odgovornost i rezultat naše subjektivne percepcije.
Primjerice, moja poznanica je, po mojem mišljenju, nezapošljiva barem što se tiče posla koji želi. Ona i dalje vjeruje u mit da će je netko prepoznati kao dobru osobu koja ima dobre namjere, zaposliti je na mjesto tajnice te je strpljivo čekati godinu dana kako bi se usavršila u radu na PC-u i učenju engleskog jezika.
Umjesto da se jednostavno pokrene te započne učiti potrebne vještine kako bi postala zapošljivija u branši koju želi, ona trati svoje vrijeme u potpuno neproduktivne razgovore s ljudima koji joj uopće ne mogu pomoći pronaći posao koji želi, gubi vrijeme na Facebooku i evangelistički širi misao kako je život nepošten, a sve strane tvrtke su surove i gledaju samo sebe i svoj profit.
Međutim, stvarna situacija je takva da je, u biti, ona usmjerena potpuno na sebe i na ono što ona želi dobiti, a uopće ne smatra potrebnim usmjeriti se na pružanje vrijednosti drugima – konkretno, potencijalnim tvrtkama za koje bi željela raditi. Potpuno je usmjerena na ideju „Što tu ima za mene, mene i mene?“, a ne na ideju „Što mogu dati, dati, dati i tako dodati vrijednost drugima?“.
***
Stoga, ako ste trenutno nezaposleni, a želite pronaći posao, potpuno mi je jasno da se u vama često aktiviraju emocije koje ne možemo baš nazvati poželjnima. To je prirodno i posve normalno. No, ako ste nezaposleni, ne morate biti nezapošljivi!
Prestanite samo čekati da se promijene okolnosti i počnite mijenjati sebe. Aktivirajte se! Preuzmite odgovornost za svoj život i misli koje mislite. Probudite u sebi kreativca. Probudite u sebi uspavanog poduzetnika. Probudite u sebi svoje pravo Ja. Započnite učiti novi jezik ili potpuno usavršite onaj koji ste već započeli učiti, razvijajte nove vještine te „zaposlite sami sebe“ čineći sebe zapošljivim. Posvetite puno radno vrijeme ambiciozno bruseći one vještine i aspekte svoje osobnosti koje će vas učiniti zapošljivijima.
Primjerice, ako vas privlači vrsta poslova koji u sebi uključuju intenzivnu interakciju s ljudima, onda već sada započnite temeljito studirati vještine komunikacije, pregovaranja i utjecanja na druge. Odlučite da ćete postati pravi ekspert na navedenu temu i nemojte dopustiti da vam dan prođe, a da niste napravili nešto što će vas učiniti većim ekspertom u odnosu na prijašnji dan.
Upitajte sebe često: „Da sam ja vlasnik ili direktor tvrtke u kojoj želim raditi, kakav bi trebao biti idealan kandidat za posao na mjestu na kojem želim raditi?“ Onda kada to dokučite, dajte sve od sebe da napravite apsolutno sve ono što je potrebno kako biste upravo vi postali taj idealan kandidat.
Smanjite druženje s ljudima koji govore kako sve tone i ne vide ni trunka nade. Spojite se s ljudima koji su vedri i imaju optimističan pogled na život i budućnost. Isto kao što je osoba koja u sebi nosi virus gripe zarazna za vas ako joj stojite preblizu, na isti način je zarazna i osoba koja stalno misli negativno i u svemu vidi crno. Takvi ljudi zaista vam sada ne trebaju.
Vjerujte u sebe, svoje sposobnosti i svoj potencijal te svaki dan napravite nešto da vaša vjera u sebe bude snažnija. Počnite meditirati, provoditi vrijeme u samoći, čitati i studirati literaturu na temu osobnog, duhovnog i poslovnog razvoja, itd.
Vjerujte da Bog/Izvor zna što vam treba i što duboko u sebi želite čak i ako vi to još na svjesnoj razini ne znate. No, da bi vam mogao pomoći, potrebna mu je suradnja s vaše strane. Potrebna mu je osoba koja neće biti usmjerena samo na sebe i svoje probleme, već osoba koja je otvorena uma i usmjerena na davanje vrijednosti drugima.
Zapošljivost je stanje svijesti koje započinje vašom odlukom!
