U ovom članku želja mi je s vama podijeliti interesantan san koji sam usnio prije nekoliko godina i koji je uvelike utjecao na moje daljnje poslovne izbore i odluke.

U to vrijeme radio sam posao koji nimalo nisam volio i često bih se znao osjećati jadno i frustrirano, a naročito onda kada mi prodaja i naplata ne bi išli onako kako bih to zamislio i očekivao.

Iako sam imao dovoljno slobodnog vremena za druženje s ljudima do kojih mi je stalo i za aktivnosti koje su me veselile i stvarale u meni osjećaj živosti, redovito me je pratio osjećaj kao da mi život stoji na „stand by“ dok čekam da mi moj „idealni“ posao pokuca na vrata i poželi mi dobrodošlicu.

Imao sam silnu volju i želju promijeniti tadašnju situaciju s poslom, no što god bih poduzeo u svrhu nekakve promjene činilo mi se da se uvijek iznova vraćam na isto. Doslovce mi je bilo muka i od pomisli na to da ću život provesti robujući poslu koji sam radio isključivo radi zarade, radujući se jedino trenucima naplate, vikendima i slobodnim danima.

 

***

Jednu noć sanjao sam da šetam uz more s mudrom starijom ženom te da joj tumačim kako mi posao koji radim uzrokuje da se osjećam jadno i frustrirano, te sam joj satima detaljno prepričavao niz situacija koje su mi se događale.

Nakon što me strpljivo i temeljito saslušala, blagim i majčinskim tonom, no istodobno jasno, čvrsto i odrješito, kazala mi je:

„Ne čini te tvoj posao jadnim i frustriranim. Ne čine te situacije koje ti se događaju na poslu jadnim i frustriranim. Uzrok toga je to što ti sebe doživljavaš kao žrtvu svakojakih vanjskih okolnosti i zato se osjećaš jadno i frustrirano vezano za svoj posao. Usudi se biti svoj i dati sebi pravo na sve što istinski želiš jer ono što istinski želiš to Bog/Izvor želi iskusiti kroz tebe! Tek onda kada preuzmeš potpunu odgovornost za svoj život, skupiš snagu u sebi i zatražiš sve što ti pripada te se prestaneš zadovoljavati lažnom sigurnošću i igrom na malo, život će ti otvoriti vrata i poželjeti ti dobrodošlicu. U biti, vrata su ti stalno otvorena, ali zbog toga što se osjećaš jadno i frustrirano ne možeš ih vidjeti!“

 

***

Brojni detalji iz opisanog sna ostali su mi mutni ujutro nakon što sam se probudio, no navedena poruka i dalje mi je jasno odzvanjala u ušima.

Nakon toga gotovo svakodnevno bih razmišljao o njoj i pokušavao interpretirati u duhu navedene poruke sve situacije koje bi mi se događale na poslu.

S vremenom počeo sam jasno shvaćati kako sam nesvjesno preuzeo ulogu žrtve i svu svoju snagu predao vanjskim okolnostima zaboravljajući da su moje vanjske okolnosti samo odraz mene samog. Potpuno sam bio zaboravio na to da prvo moram promijeniti sebe ako želim promijeniti svoju stvarnost.

Prvi korak u tom smjeru definitivno mi je bio preuzeti odgovornost za svoj život i pronaći dovoljno snage u sebi da se kroz šumu strahova i sumnji koji su me pratili uspijem odvažno uputiti u smjeru svojeg srca, ne znajući pritom kamo me put vodi.

Tek onda kada sam donio jasnu odluku da idem stazom svojeg srca, neovisno o tome kamo me vodi i kako će se put odvijati, vrata su mi se počela otvarati. Sve dok sam čekao da se prvo poslože uvjeti oko mene koje sam smatrao bitnima, a da bi tek onda započeo živjeti po svome, vrata mi se nisu otvarala.

PODIJELI: