/odlomak iz knjige: Zaboravljena vještina; umijeće svjesnog stvaranja željenih iskustava/

Jedan fenomen, kojeg često zapazim u svojem iskustvu kao i iskustvu svojih klijenata prilikom coachinga jest grčevito držanje za pojedini cilj.

To je, naime, stanje u kojem osjećamo da naš život neće biti potpun ako ne postignemo zacrtani cilj. Čini nam se da će, bez tog cilja, sve izgubiti svoj smisao. Jedna od varijacija ovog fenomena jest stanje u kojem želimo postići takav cilj kakav smo i zamislili – i nikako drukčije!

Međutim, takav pristup sadrži „opasnost“ da čak i ako dobijemo upravo ono što smo zamislili dobiti, to nam neće omogućiti iskustvo koje smo očekivali iskusiti prije negoli smo odlučili ostvariti naš cilj.

 

***

Sjetite se da je emocija – koja je u vama aktivna (koju osjećate) – glavni pokazatelj vibracije koju šaljete u svemir. Ono što u svemir šaljete, to primate natrag. Ako se grčevito držite uz cilj koji želite ostvariti te vam se čini da će bez njega sve ostalo u vašem životu izgubiti smisao, onda znajte da istodobno s vibracijom svoje želje emitirate i vibraciju izazvanu strahom da se taj cilj možda i ne ostvari. Tako istodobno odašiljete vibraciju kojom privlačite ono što želite te vibraciju kojom odbijate ono što želite.

Velika zbrka, zar ne?

 

***

Imajte jasne i konkretne ciljeve, ali nemojte biti grčevito vezani uz njihovo ostvarenje. Uvijek ostavite slobodnog prostora svemiru da vam „dostavi“ cilj koji je, u osnovi, puno bolji za vas te više rezonira s onime što istinski želite iskusiti. Takvim pristupom u možete primiti upravo onaj cilj kojeg želite ostvariti ili nešto još bolje od toga. Budite vrlo otvoreni da primite upravo taj željeni cilj, no istodobno ostavite u svojem umu prostora da primite i nešto bolje.

 

***

Gledajući s trenutne perspektive često vam se može učiniti da je ostvarenje cilja kojeg imate jedina zadovoljavajuća opcija. Često smatramo da raspolažemo samo s onim što u tom trenutku vidimo i smatramo moguće ostvarivim, te sukladno tome osmišljamo ciljeve.

Međutim, naša perspektiva je uglavnom sužena! Vi možete znati kakvo iskustvo želite iskusiti ostvarenjem pojedinog cilja, no nikada ne možete biti sigurni da je to upravo taj cilj. Možda je stan koji želite kupiti zaista idealan glede kvalitetne gradnje, organizacije prostora, lokacije, površine itd., te na prvi pogled najviše odgovara emocijama koje želite doživjeti. Međutim, tko vam može jamčiti da se neće pojaviti susjedi koji će biti toliko bučni da ćete brzo poželjeti promijeniti stan?

 

***

Ono čega smo svjesni samo je dio cjelokupne slike. Naš svjesni um je poput vrha sante leda koja viri iznad površine mora iako je više od devedeset posto u moru i nije nam vidljivo s površine. Postoje različiti aspekti našeg uma, a naš svjesni dio uma samo je jedan od tih – i to vrlo maleni aspekt!

 

***

Nije da sumnjam u vašu inteligenciju, ali na svjesnoj razini mi jako malo znamo. Rijetko tko od nas uopće koristi više od deset posto mozga. Koliko god smatrali sebe pametnima i inteligentnima, znajte da samo to, nije dovoljno da biste mogli predvidjeti apsolutno sve ono što bi se moglo pojaviti pri ostvarenju pojedinog cilja – neovisno o prirodi takvog cilja (materijalni, duhovni i sl.).

Međutim, to ne znači da smo nemoćni išta smisleno napraviti. Upravo je zato u svima nama ugrađen „unutarnji kompas“ (o kojem smo govorili u prijašnjim poglavljima). Naš „unutarnji kompas“ raspolaže sa svim važnim informacijama i neprekidno nam pokazuje smjer, posve usklađen sa onim što mi uistinu želimo.

Zaista je šteta gubiti vrijeme i ne koristiti potencijal i mogućnosti koje naš „unutarnji kompas“ posjeduje. Zaista je šteta grčevito se držati zacrtanog cilja i tako propustiti željeno iskustvo.

 

***

Budite također svjesni da je velik broj ciljeva, koje ste si zadali, stvorila vaša okolina. Svi smo se u prošlosti suočavali sa situacijama u kojima bi nam „odrasli i pametniji od nas“ nametali svoje vizije uspješnog života i s time nas usmjeravali u oblikovanju ciljeva koji su, možda, u njihovom iskustvu i djelovali.

No, može li vam itko uistinu jamčiti da će to isto funkcionirati i u vašem životu na način da vam donese upravo ona iskustva koja želite doživjeti?

Budimo realni – to nitko ne može! Nitko nam to ne može jamčiti. Međutim, mnogi nasjednu takvoj zamci pa često okrive „druge“ kad im u životu ne krene onako kao što su očekivali.

 

***

Stalno imajte na umu da postoji gotovo neograničeni spektar mogućnosti unutar kojih možete iskusiti upravo ono što istinski želite iskusiti te grčevitim držanjem za pojedini cilj, samo sebe ograničavate.

Čim imate istinsku želju za određenim iskustvom, znači da ga možete i ostvariti! Nemojte dopustiti da ograničavajuća percepcija dirigira vašom životnom skladbom.

 

***

Jedna moja poznanica silno se željela zaposliti u nekoj privatnoj tvrtki koja se bavi prodajom i najmom nekretnina. Poznavala neke zaposlenike i čula njihova iskustva pa je smatrala da joj je upravo ta tvrtka idealna, a sve ostalo bio bi samo nužni kompromis. Bila bi uzbuđena pri samoj pomisli da radi u toj tvrtki i željela je samo to i ništa drugo. Čak je poslala e-mail direktoru da je voljna raditi tri mjeseca besplatno samo da bi je isprobali, pa ako im se svidi, nastavili bi pregovarati o stalnom zaposlenju.

Nije htjela ostaviti nimalo slobodnog prostora u svojem umu da to isto željeno iskustvo poveže s nekim drugim mjestom ili s nekom drugom kombinacijom.

Međutim, istodobno je bila i vrlo zabrinuta ako se tamo ne zaposli. Često bi zamišljala da je već zaposlena u toj tvrtki i da već obavlja tekuće poslove. Zamišljala bi da putuje s klijentima i sklapa unosne poslove. Zamišljala bi, i osjećala, česte pohvale koje prima od svojih klijenata i direktora tvrtke.

No, i dalje je osjećala dozu zabrinutosti u slučaju da se to ne ostvari jer je smatrala da njezine sposobnosti i talenti ne mogu doći do izražaja ni u jednoj drugoj tvrtki u Hvatskoj. Grozila bi se same pomisli da ne uspije. Stalna prisutnost takve zabrinutosti nikad joj ne bi dopustila da se potpuno opusti u viziji sebe kako radi u toj tvrtki sretna i opuštena.

Sve u svemu, tome nije pridavala previše pozornosti jer je vjerovala da će ta zabrinutost prestati jednom kada dobije željeni posao.

Ubrzo jedan je zaposlenik te tvrtke odlučio krenuti stopama privatnog biznisa i tako se otvorilo novo radno mjesto. Njezini poznanici su je odmah preporučili direktoru tvrtke, koji ju je odlučio zaposliti već nakon prvog razgovora. Bio je oduševljen njezinim entuzijazmom i novim idejama o povećanju produktivnosti tvrtke. Jednom joj je prilikom priznao da mu se tijekom njihova razgovora za posao učinilo da je bolje upoznata sa situacijom u tvrtki negoli bilo koji tadašnji zaposlenik.

Dobila je svoj „idealni“ posao i konačno se opustila i dopustila sebi osjećati se sretnom. Uistinu je obožavala raditi taj posao i ostajala bi u uredu duže negoli se od nje tražilo. Ostali zaposlenici tvrtke često bi joj, u šali, prigovarali da će se, zbog nje, početi očekivati da i ostali ostaju duže na poslu.

U međuvremenu slijedi recesija, tržište nekretnina počinje naglo padati. „Otpuštanja“ su bile riječi o kojima se često pričalo i slušalo po medijima. Pad tržišta nekretnina uvelike je utjecao na poslovanje njezine tvrtke.

Nakon vrlo kratkog vremena „sreće i opuštenosti“ ponovno se zabrinula za svoj posao. „Kako da budem posve opuštena te se prepustim i uživam u poslu, kada svaki čas mogu dobiti otkaz?… Što ću onda raditi?“ – jednom me upitala.

Prije se brinula da neće dobiti taj posao, a nakon što je dobila ono što je željela, opet se osjećala zabrinutom jer se lako moglo dogoditi da ostane bez njega – i dalje se nije osjećala sretnom i opuštenom.

Ona je doista ostvarila upravo onaj cilj kojeg si je zacrtala. Međutim, nije dobila iskustvo koje je očekivala iskusiti prije negoli je krenula realizirati taj cilj.

Mislim da ste shvatili bit…

© Tomislav Tomić. Sva prava pridržana.

PODIJELI: